Normalno da nijesam pogrijesio, vec da sam mislio na Sizifa,ali koliko vas bi inace otvorilo tekstic.I to smo spiskali,ali da idemo dalje.U neko vrijeme sa ocem sam posadio vocke,za prvo privlacilo mi je svu paznju, ocima iscrtavao konture staza velike pune krosnje,nakiseo a sladunjav miris jeseni u vocnjaku, ili votnjaku
kako moja stara kuma rece.Zivot ta lasica odvukla prvo oca daleko gore,gdje je sve ljepse i bolje, bar se nadam.A posle i mene.Zivot bacakao lijevo i desno,i jedne noci setajuci sa kcerkom od izloga do izloga,prepiruci se koji tablet vise daje za manje pare,vocnjak nicim izazvan izroni , i toliko snazno se izlakta izmedju zadatih tema, ko bi rekao da je toliko navalentan on.Mislio sam do jutra
kad da podjem, i bez rjesenja zaspao.Nije mi se vise pojavljivao tako snazno, opet pade u zaborav.Pio sam rakiju u basti kafane, kad kroz redove separea, lagano kao star covjek ponovo pridje i uhvati me pod ruku , nisam se mogao otrgnuti.Sjutra naoruzan dobrom energijom,pojavih se u njemu.Osjecaj topao a gorak, griza savjesti ponos,posramljenost.Ograda cas kao nova , cas oronula
pa je onda nema.Grane izdžikljale,neke polomljene,povijene ka zemlji......Trava velika pogazena i upletena u vrijeze kupina i svo bogatstvo kopriva.Kosijer je sjekao lijevo i desno,kao drevni junaci u bojevima,iako vise snage u rukama nijesam imao,nastavljao sam dan za danom.Sve moje misli su bile tamo,i u voznji i na ulici ,bojim se da sam i na ulici zamahivao sjekirom i testerom zamisljajuci kako cistim nered i popravljam ponesto zapusteno.Kod kuce su sa mnom i mojim vocnjakom vec zbijali sale.
Doslo je proljece i sav radostan,ali i blago zabrinut odveo sam porodicu,da vidi
to moje djelo,vazno makar koliko kineski zid ili nesto sl.
Na moju radost cak i se donekle svidjelo,ali ono sto me je iskreno obradovalo
bio je sakriven sinov pogled preko ramena upucen prema zelenilu,i zacas mi se ucinilo da je izmrmljao sebi nesto u bradu........Mozda?
Poslednja izmena: