seducer
Aktivan član
- Poruka
- 1.399
Skoro sam slusao jednu tuznu prichu jednog mog prijatelja koji zivi u porodici gde otac vrsi nasilje nad njima. Naime, primetio sam da nesto nije u redu ali nikada nisam insistirao na tome da ga pitam dok se eventualno nije sam 'otvorio'. Izneo mi je problem da je njegov otac strasno agresivne prirode i da voli da maltretira njega mahom verbalnim ponizavanjima i da bije svoju zenu tj. majku mog prijatelja.
Slusajuci vishe ustanovio sam da mu otac pati od psihopatije koja je opste poznata na nashim prostorima. Ono sto me je najvishe uplashilo je to kakve emocije takva osobe budi u njemu. Iako ih duboko cuva u sebi on je izrazio da je u trenucima spreman i na najgore.
Velika kolicina negativnih emocija lezi ispred tek jednog mirnog i krajnje povucenog karaktera osobe, koju ja nikada ne bih mogao da primetim. Iako sam sumnjao da nesto nije u redu, ipak sam mislio da se on bori sa time uspesno. Sve dok nisam cuo na stvari koje je on spreman da uradi u trenutku a jedna recenica najvishe ukazuje na to: "samo me je strah da mi ne dodje onih zuta dva minuta".
Da ne bih zalazio u duboku psiholosku analizu datih osoba, a iskreno mislim da nisam ni kadar, ono sto zelim da diskutujem je:
Da li je moguce kao individualac u porodici promeniti nesto? Da li je moguce uraditi nesto sto bih moglo imati uticaja da se situacija popravi? Da li se moze reshiti nesto osim onog uobicajenog bezanja ili pak trazenja pomoci od ustanova ?
Smelo cu reci da mislim da je problem kod svih tih osoba koja vrshe nasilje nedostatak toplih emocija i emocija ljubavi. Da li mislite da covek moze tu mrznju koju oseca prema osobi koja vrshi nasilje, pretvoriti u razumevanje i ljubav i time pokusati da se resi situacija. Da li mislite da bih to urodilo plodom?
Slusajuci vishe ustanovio sam da mu otac pati od psihopatije koja je opste poznata na nashim prostorima. Ono sto me je najvishe uplashilo je to kakve emocije takva osobe budi u njemu. Iako ih duboko cuva u sebi on je izrazio da je u trenucima spreman i na najgore.
Velika kolicina negativnih emocija lezi ispred tek jednog mirnog i krajnje povucenog karaktera osobe, koju ja nikada ne bih mogao da primetim. Iako sam sumnjao da nesto nije u redu, ipak sam mislio da se on bori sa time uspesno. Sve dok nisam cuo na stvari koje je on spreman da uradi u trenutku a jedna recenica najvishe ukazuje na to: "samo me je strah da mi ne dodje onih zuta dva minuta".
Da ne bih zalazio u duboku psiholosku analizu datih osoba, a iskreno mislim da nisam ni kadar, ono sto zelim da diskutujem je:
Da li je moguce kao individualac u porodici promeniti nesto? Da li je moguce uraditi nesto sto bih moglo imati uticaja da se situacija popravi? Da li se moze reshiti nesto osim onog uobicajenog bezanja ili pak trazenja pomoci od ustanova ?
Smelo cu reci da mislim da je problem kod svih tih osoba koja vrshe nasilje nedostatak toplih emocija i emocija ljubavi. Da li mislite da covek moze tu mrznju koju oseca prema osobi koja vrshi nasilje, pretvoriti u razumevanje i ljubav i time pokusati da se resi situacija. Da li mislite da bih to urodilo plodom?