,,Наши'' манијаци

Ванда

Elita
Poruka
18.051
Ова тема нема везе са ,,лаким'' и ,,тешким'' женама.
Очигледно је свака од нас имала ,,свог личног'' манијака, некога ко нас је прогањао, да ли са љубавним, сексуалним или неким трећим намерама.
Елем, ево теме, па изволите! :)
 
Ја сам их имала превише, ако ћемо искрено. и увек имам неког ,,манијака''.
Први је био неко ко ми је много значио у животу, али је и поред тога био нека врста манијака.
Гледао ме је на часовима Енглеског језика, јер нисмо ишли у исти разред, али смо, ето, имали тај предмет заједно.
Љубав ми је изјавио тако што ми је на матурској екскурзији рекао да ме воли, и пошто сам рекла да осећања нису обострана, решио да се убије.
Буквално сам га спасавала од самоубиства небројено пута...
Знате мене, ја волим да пишем у наставцима, па ћу и ову причу наставити...
 
  • Podržavam
Reactions: ®
Ова тема нема везе са ,,лаким'' и ,,тешким'' женама.
Очигледно је свака од нас имала ,,свог личног'' манијака, некога ко нас је прогањао, да ли са љубавним, сексуалним или неким трећим намерама.
Елем, ево теме, па изволите! :)

Ja upravo imam svog manijaka ali ga ne bih tako nazvala mnogoooooooooooo mi je drag :lol: I sav je smesan i simpatican :heart:
Fora je sto dok smo se tek "uopznavali" voleo je da me slika a da ja ne znam, to sad vec ne moze da izvede tako lako.... Ali mi je to bas bilo simpaticno, a fotografije odlice (inace je profi fotograf)... Samo bi mi u inboxu osvanula neka fotografija za koju nisam ni bila svesna da je uslikana :)
 
Не бирам ја манијаке, али је врло могуће да их нечим привлачим.
Момак којег сам поменула, више, нажалост, није жив, јер се убио, и то тачно кад ми је и рекао да ће то учинити.
Али се ради о томе да сам се и ја била уплела у целу причу са њим, и била уплетена годинама..
Писао ми је писма на која ја јесам одговарала, јер смо имали слична иснтересовања и слична размишљања. Оно што јесте било све страшније, то је да је цела моја породица била уплетена у ту причу, сви смо стрепели од његове приче о самоубиству, и сви смо већали шта да се ради..
Знао је да целу ноћ проведе пред мојим вратима, чекајући само да ме види, па да оде.
Није то, дуго, деловало као нешто страшно, дечко је био ђак генерације, одличан студент, сјајан у сваком погледу...
Али, ја сам имала момка и нисам хтела да се забављам са њим. Нисмо никад били у било каквом интимнијем контакту, али се јесмо виђали, дописивали, разговарали..
И мени је пријало што ме неко тако воли, док нисам сконтала да је то патологија, а не љубав.
Трајало је седам пуних година, док се није ,,откачио''. Седам година смо ми живели у страху да ће се он убити, седам година нисмо знали да ли ће ме сачекати пред улазом или вратима стана.. Седам година!
 
Evo Vanda ja cu, imam bogato iskustvo s manijacima :(

Ova prica se desava na moru. Bilo nas tri, cetiri drugarice, stacionirane u H.Hovom, ali smo sa vecim drustvom mogle da cirkulisemo do Dubrovnika. I to bih pamtila kao jedno od lepsih letovanja, da nije bilo tog mladjanog Djetica (to sto je Djetic ne igra nikakvu ulogu, bar prema mom iskustvu, sem sto su malo siroviji nisu nista manijakalniji od ostalih), lep bre, mlad, zgodan - na prvi pogled mi se jos i svideo. Medjutim, kad malo popricasmo, shvatim ja nista od toga, ne svidja mi se karakter. I okrenem se da idem svojim putem, nikom nista, a kad tamo ono medjutim, Djetic je imao druge planove...Prodje par veceri od poslednjeg naseg susreta, i mi devojke izadjemo sa tim ortacima iz Beograda, secam se samo da je bio neki kafic na plazi. I eto ti Djetica, ja se pravim luda, ali on uporan, nema veze, izdrzavam ti ja sve vebalne napade, ovi nasi momci vide da je gusto kao da bi smirili situaciju rese da izadjemo iz kafane malo do plaze, da se malo zezamo dole. Podje i Djetic, iako ga niko nije zvao. I onda krece najgore, krene covek da nasrce na mene, da me poljubi, privatava, a meni prekipi i TRAS zalepim mu samarcinu iz sve snage. Kad je to poludelo, nasi drugari na njega da ga drze, on urla "siiiiiloooooovacu je, kurvuuuuu!!!!!!!!", mene ove moje drugarice za ruku, da bezimo, cirkus. Da nije jedan od nasih drugara bio rodom Crnogorac, pa mu malo zapretio, ne znam da li bi se cela i nepovredjena izvukla.

Eto.

Edit: :lol: Najace je bilo kad sam zgrabila najvecu kamencinu koju sam nasla na plazi da se branim ako slucajno uspe da se otrgne i napadne me, on vice "silovacu te" a ja "dodji skote smrdljivi, slomicu ti glavu"...aoj, majko, strasno, horor!
 
Poslednja izmena:
  • Podržavam
Reactions: ®
Не бирам ја манијаке, али је врло могуће да их нечим привлачим.

Isto. Vanda, ti i ja imamo izgleda neki specifican hromozom :neutral:

Doduse, meni su vise pretili da ce mene ubiti (rasceretiti, silovati, polomiti), nego sto su bili skloni suicidu. Svaka tebi cast sto si pokusavala da ga spasis, bolji si covek nego ja. Jednom se desilo da mi je lik zapretio da ce se ubiti ako ne budemo zajedno. Odgovorila sam "ubij se", okrenula se i otisla. Ne znam da li je ispunio svoju pretnju.
Ljudi misle to se desava nekom drugom, ali psihopatskih licnosti ima svuda oko nas i ja se takvih ljudi strasno plasim, mislim nije kao da im pise na celu da su ludaci. A pune su crne hronike u novinama "odseko zeni glavu", "pobio celu porodicu". Neko ima srecu pa ne naleti nikad na tako nekog. Neko nema. Jos su mi ti suicidalni nekako najbezazleniji, reci cete da nemam samilosti i savesti, mozda i jeste tako, ali ipak lakse mi je da ubije sebe nego mene (zvuci grozno, ali posteno, tako je).
 
Poslednja izmena:
Isto. Vanda, ti i ja imamo izgleda neki specifican hromozom :neutral:

Можда због неизувања :)

Разумем, потпуно, твоју причу, и ја сам са једним Ђетићем имала слично. Познавали нам се родитељи, он држао кафић у Сутомору, ми тамо имали стан. И ја попијем кафу у његовом кафићу са њим.
И после тога, он мене пита, шта ћемо ми са нашом везом?
Каквом везом, боктемазо? :eek: Каже:,,Не би ти пила кафу са мном, да нешто ниси хтела!'' :dash:
Ја да кренем, он ме ухвати за руку и буквално ме баци на столицу назад!
Једва се извукох тад, после ме звао телефоном неколико пута, кад сам се вратила кући, добио од маме своје број, а ја нисам ишла у Сутоморе неколико година, бојала се будале!
 
Можда због неизувања :)
Разумем, потпуно, твоју причу, и ја сам са једним Ђетићем имала слично. Познавали нам се родитељи, он држао кафић у Сутомору, ми тамо имали стан. И ја попијем кафу у његовом кафићу са њим.
И после тога, он мене пита, шта ћемо ми са нашом везом?
Каквом везом, боктемазо? :eek: Каже:,,Не би ти пила кафу са мном, да нешто ниси хтела!'' :dash:
Ја да кренем, он ме ухвати за руку и буквално ме баци на столицу назад!
Једва се извукох тад, после ме звао телефоном неколико пута, кад сам се вратила кући, добио од маме своје број, а ја нисам ишла у Сутоморе неколико година, бојала се будале!

:sad2:

Edit: Bold - bice da je to u pitanju :lol:
 
Poslednja izmena:
Да завршим причу о момку коју сам почела на почетку теме:
Поклонио ми је књиг у којој ми је у посвети написао да ми дарује живот и да ће се убити за 15 година. Било је то 1985. Ми смо се виђали до 1990.
После се нисмо срели чак ни случајно.
2000. тачно 15 година после оног кад ми је написао да ће се убити за 15 година, скочио је са зграде.
Знам да звучи сурово, али ако је већ морао да се убије, бар сам га ја спасла неколико пута, док су мене доводили у везу са његовим покушајима самоубиства. Да се убио тад, ја не знам како бих даље живела с тим... :(
 
Da, to je drugi tip manijaka, pasivno agresivni. Ne ugrozava ti fizicki nego mentalni i emotivni integritet. Ako neces da mi das sebe, onda ces celog zivota nositi na dusi moju smrt. Emotivna ucena. Izvini Vanda, ne znam, mozda gresim, mozda dobro ne procenjujem svoje reakcije posto se nisam nasla u toj situaciji, ali mene svaki takav nasrtaj na neciju slobodu izbora, licnost, zdravlje, fizicko ili emotivno, razbesni.
 
Ова тема нема везе са ,,лаким'' и ,,тешким'' женама.
Очигледно је свака од нас имала ,,свог личног'' манијака, некога ко нас је прогањао, да ли са љубавним, сексуалним или неким трећим намерама.
Елем, ево теме, па изволите! :)

...kao mladja sam imala probleme vrlo cesto sa muskim svetom, pogresno shvacena, pogresna situacija, pogresni ljudi te na kraju zakljucih da je u pitanju moje pogresno ponasanje. Imala sam naviku da se smeskam svima i kad mi je prijatno i kada mi je neprijatno (mozda bas zato sto mi je neprijatno), da budem jakoooooo tolerantna, da sve razumem i vidim neku lepsu stranu koju ne vidi niko normalan. Kada sam skinula adolescentske naocare i shvatila da nisam ni bolja, ni lepsa, ni finija od drugih a mene uvek zadesi neki maler sa muskim rodom promenila sam ponasanje sasvim i sada najpre propustim kroz reseto ne samo coveka koji mi se priblizava nego i svoju impresiju vezanu za njega. Tu sam bila tanka i prirodno nenadarena tako da sam izracionalizovala i postala dosta cvrsca.

...imala sam vrlo turbulentnu vezu u kasnim teen godinama sa prepametnom osobom, umetnicki vrlo nadarenom i elokventnom, da stvar bude gora bio je lep kao lutka ali...bio je i narkoman. Tako da, svi znamo kakvi su to emotivni ispadi, svrljanja zgrade, u nebo pa u blato, ostavljanje cveca na pragu, sunjanje i emotivno ucenjivanje, osecaj vecite krivice i straha od onoga sto se moze desiti, ocigledno pametniji od mene, pobegla sam od njega nakon dve godine jer mi je stvarno nabio strah u kosti. Od tada kad cujem da neko pise curi pesme i place najezim se. Najgluplja stvar je bila sto sam usla u vezu sa njim (mada stvarno nisam znala do pred kraj nista o samom poroku, nisam imala iskustva dovoljno da vidim) a najpametnija u zivotu sto sam izasla i presekla svaki kontakt bezosecajno, kako bi on to kazao.

...otprilike u isto vreme sam dobijala pisma od nekog decka iz gimnazije iako smo vec bili brucosi, pisao je nestvarno duga pisma, znao moju adresu, pisao o Pou, okultizmu, nekoj filozofiji i ja sam na par njih odgovorila nosena bas tim osecajem, volim da pricam o slicnim temama ali onda mi je kazao kako me je video na mestu na kojem sam zbilja bila, to je bila prelomna tacka u kojoj je sve postalo previse spooky...prestao je da pise sam od sebe a da ja i danas ne znam ko je uopste bio taj momak. Listala sam kroz glavu n puta i ne poznajem bas nikoga ko odgovara opisu.

...uzivo sam imala manje muka, stvarno ne znam da sam se posvadjala ili podigla glas u javnosti ali problem su bile one umetnicke neshvacene duse i zato sada imam stvarno negativnu predrasudu o svim misticnim momcima ovog sveta, sve ocekujem da mi iskoci neki groteskni pajac iz kutije, kao u filmu IT. Sada sam daleko promisljenija osoba.
 
moj manijak je imao dijagnozu,ali znate ono kad je neko na mahove inteligentan a na mahove lud
a ja 18 i zelja za spiritualnim,on je dolazio kod mog oca tada,sedeo satima,ali kad nije bilo nikoga kod kuce opet je ostajao i pravio mi drustvo
pricali smo o svemu i svacemu,znate vec kako klinci vole da se,re,ndaju o postanku sveta i svemi svacemu(ja sam bila taj tip klinke)i jako mi je znacilo sto me neko slusa s razumevanjem,posebno neko ko ima 10god vise
nije me zanimao kao muskarac,prvo sto je bio mator :malav: a drugo jednostavno nije,bio je moj dnevnik razmisljanja,nesto kao ova tema rupa :malav:
rezbario je svasta i dobila sam neki krst,radio je on vise toga,ali moji roditelji su pristali da uzmem taj jedan
inace posto je cesto visio u crkvi pop,inace nas kucni prijatelj ga je dobro poznavao
(bitno za dalju pricu)
poklanjao mi je i postere jedne zene koja je imala isto ime i prezime kao ja tada
sa ispisanim mislima sai babe i slicno
onda,mislim da ga je pogodilo jer sam pocela da se zabavljam s jednim ,isto tako ludim :lol:
onda je poceo da me sacekuje,i prica mi stvari koje su me plasile
vracam se uvece iz provoda,on me saceka blizu kuce,iskoci iz mraka i kaze "bices moja" i ode,ili stoji ispred i ja ne smem da prodjem
onda dodje na stanicu dok cekam bus za skolu i prica mi stvari koje ne razumem
pozalim se roditeljima
i oni se uplase,jer su vise znali o njegovoj dijagnozi nego ja sama
moj otac je uzeo pistolj i otisao kod njega kuci
mislim da nije vadio pistolj,samo mu je zapretio da mi vise ne prilazi
i pop je isao kod njega kuci sa istom porukom
bezala sam od njega na 100m najblize je smeo da mi se priblizi
vec 15god nisam vise u srbiji
ove zime je bila tu moja mama,i kaze mi "dejan je sreo dedu i rekao mu da bi mozda sve bilo bolje da te ozenio"
:eek:
nije ozenjen,nema porodicu,i dalje se leci...kod njega je vreme stalo
 
sve ste poželjne :zaljubljena:

Тема нема никакве везе са пожељношћу и женственошћу.
Могла је бити отворена било где, али је на Женама, ето.. Иначе, пиши ти о својим ,,манијакињама'', слободно.
Мислим, ја тренутно имам неколико манијака који ме не спопадају ни сексуално ни љубавно, него ме прогањају на синдикалном плану, и то је језиво! Али, о томе други пут..
 
Poslednja izmena:
Meni jedna ženska osoba sa ovog foruma već nedeljama šalje svoje slike; tačnije, slike različitih delova svog tela. Svaki dan. Juče mi je, npr, poslala fotografiju nokta. Samo to - nokat (valjda sa kažiprsta) u gro planu. Pre neki dan - koleno. I tako...
Pošto sam je posle druge-treće fotografije pitao o čemu se radi, objasnila mi je da će fotografisati sve delove svog tela, i slati mi jednu po jednu sliku... Jednu na dan. Kada budem imao sve fotografije, rekla je, to će značiti da tada posedujem celo njeno telo i da ću morati da je posedujem i zapravo.
 
Мене је један тип фотографисао и снимао на сваком нашем синдикалном скупу, а ја сам то касно приметила. Сад смо добри другари, али ми не да фотографије и снимке, а мени је потпуно безвезе да питам зашто је то радио. Мислим, питала сам једном, он је рекао да ја поседујем енергију коју треба ,,ухватити'' и то је све. Бојала сам га се, јер се нисмо познавали. Сад кад се познајемо, видим да је сјајан као другар и као колега, али нисам баш сигурна да је потпуно ,,чист''. :(
Но, њега баш и не рачунам у манијаке.
 
:lol: kako vi žene gutate sve muške laži

А шта ме брига зашто ме је фоткао?
Нисам била ниједном у некој незгодној пози, тако да ме заболе!
Какве лажи? :dontunderstand:
Шта може да ради са тим фотографијама? Да их гледа? Па, нека их гледа!
Да их прода? Не може, нема коме, на форуму је већ толико мојих фотки да нико не би хтео да гледа још! :)
 

Back
Top