Ja cesto nesto kazem, o svemu i svacemu, pa i o babi, ali nikad ne mogu da se zadrzim na takvim temama.Isto tako, ja uvek mogu nesto da izgovorim o nekome, nesto sto lici na trac, da kazem nesto, sve sto znam, ali ja ne mogu to da razradjujem. A kad je nekome dosadan i prazan zivot on ce se uhvatiti za jednu stvar koju sam ja rekla, i razradice to, razmislice o tome zasto sam ja to rekla, i sta sam mislila kad sam to rekla, i zasto sam to rekla pa ce onda zakljuciti razne pogresne stvari.Pa ce se onda oglasiti neko da to demantuje a neko ce hteti to da potvrdi, i to sve samo oni koji nemaju svoja posla zato sto im je dosadno, sve im se na primer svodi na njivu i na pasnjak i povrtnjak pa im je na primer, jedan Italijan kojeg sam upoznala u autobusu, povod da naprave od toga pricu po kojoj je on moj decko i ja upravo planiram da se udam za njega, i ko zna sta sve jos o tome njima padne na pamet.