...na licu ti bore, prekrile godine što bole, bez trunke žaljenja ostale su samo oči koje vole i ruke koje grle..u dubinama koje se gomilaju nosiš svoje gordosti i radosti
lako kao proljetno cviječe u košari dok se vračaš od kolebe srca ispunjena ravnicom...crnicom i mirom.
Ne poznaješ slabosti, već samo radosti, one što ti je dao Bog
kao blagoslov ili tek teret...Koračaš kroz život kao hrabrost i nosiš na plečima sve naše boli
i naše strepnje, ne pitajući ništa.
Tiho.
Kao jesenja balada...
Ti..
Naša mati....
lako kao proljetno cviječe u košari dok se vračaš od kolebe srca ispunjena ravnicom...crnicom i mirom.
Ne poznaješ slabosti, već samo radosti, one što ti je dao Bog
kao blagoslov ili tek teret...Koračaš kroz život kao hrabrost i nosiš na plečima sve naše boli
i naše strepnje, ne pitajući ništa.
Tiho.
Kao jesenja balada...
Ti..
Naša mati....
