Nasa deca

Nisu to naša deca!
To su deca od nekih drugih.
A naša deca su izvanredna.
Naše dete nikad ne bi...

Pa i ne bi. Ali to se lako da rešiti- kada bi za počinjeno krivično odgovarali roditelji, stopa maloletničke delikvencije bi drastično opala. Za sve one koji zaborave da im je obaveza da brinu o detetu, i u smislu vaspitanja, ne samo hrana, odeća i krov nad glavom.... Ovako se svi zaklanjaju iza toga da su sve to naša deca i svaka individualna odgovornost se zgodno rastopi u moru kolektivne, sa obaveznim osvrtom na nemar države.
 
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:445155-Deca-u-Srbiji-sve-raspustenija

..dokoni um je djavolje igralishte..
..adolescencija trazi nachine da zaposli bujajuce sposobnosti, i mentalne i fizichke..
..a i grupashenje iliti choporizam je nasushna potreba..

..adolescencija trazi granice..zato shto mora da ih krshi, to joj je svrha..
..gadno je kada je prva granica na koju naidje zakonska..poshto roditeljske nema na bezbednoj udaljenosti ispred zakonske..

..adolescencija prerasta roditeljski autoritet..autoritet odraslih, uopshte..
..ako nema nachina da pokaze da je bolji od "matorih",
a nema zato shto mu je dozvoljeno da ne ide u shkolu, da ne trenira, da nema obaveze
(i time mu je potvrdjena sveprisutna sumnja u sebe, opet svojstvena adolescenciji,
da je glup, smotan i nesposoban)
mora da pokaze da su matori nule..ma manji od nule..
..umesto sopstvenog dokazivanja, ostaje preziranje..
 
Mislim da se mladi vise dokazuju na negativan nacin jer to je sada "in". Kakvo dokazivanje sa svim peticama, tad si streber, bubator, ali da te ispiraju sa 15, e tad si uspeo u zivotu.
Granice adolescentima jesu dobre, ali niko i nista ne garantuje da te granice nece pogaziti, jer to je njihova buntovnicka priroda, njihovo "ja" zeli slobodu od roditeljskog autoriteta.

Mada, negde u glavi mozda ostanu te granice, tj. kocnice koje su pogazene odavno i jednom se sete da su ti matorci bili u pravu sa svojim glupim pravilima kada su ih terali ovo ili ono ili pricali "nemoj to i to da radis".
 
..ma granice moraju da se krshe, to je uvek bilo tako..
..ali ako je granica da ne pijesh, popicesh malo pa ici kuci da vidish da li ce da te provale..
..ako je granica da se ne napijesh, napicesh se pa sachekati da budesh u stanju da se shunjash.. :lol:
..ako je mozesh opushteno da dodjesh kuci mrtav pijan, i ako je granica da te ne vode na ispiranje pa da roditelji dolaze po tebe ili da te ne nadju mrtvog u jarku, onda ebiga..

..na to sam mislila..
 
Ниједно дете (младић, девојка) које знам није ни протува ни хулиган. Немојмо генерализовати.

isto.
sva deca u mom okruzenju su deca o kojoj se vodi racuna, koja polazu na obrazovanje, lepo se ponasaju.
Citam ponekad i o nekoj drugacijoj deci ali o takvima sam citala i pre trideset godina. Znaci uvek je bilo dece i na pravom i na pogresnom putu. Tako je i danas.
 
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:445155-Deca-u-Srbiji-sve-raspustenija

..dokoni um je djavolje igralishte..
..adolescencija trazi nachine da zaposli bujajuce sposobnosti, i mentalne i fizichke..
..a i grupashenje iliti choporizam je nasushna potreba..

..adolescencija trazi granice..zato shto mora da ih krshi, to joj je svrha..
..gadno je kada je prva granica na koju naidje zakonska..poshto roditeljske nema na bezbednoj udaljenosti ispred zakonske..

..adolescencija prerasta roditeljski autoritet..autoritet odraslih, uopshte..
..ako nema nachina da pokaze da je bolji od "matorih",
a nema zato shto mu je dozvoljeno da ne ide u shkolu, da ne trenira, da nema obaveze
(i time mu je potvrdjena sveprisutna sumnja u sebe, opet svojstvena adolescenciji,
da je glup, smotan i nesposoban)
mora da pokaze da su matori nule..ma manji od nule..
..umesto sopstvenog dokazivanja, ostaje preziranje..

Sve je lepo receno...

Mislim da se mladi vise dokazuju na negativan nacin jer to je sada "in". Kakvo dokazivanje sa svim peticama, tad si streber, bubator, ali da te ispiraju sa 15, e tad si uspeo u zivotu.
Granice adolescentima jesu dobre, ali niko i nista ne garantuje da te granice nece pogaziti, jer to je njihova buntovnicka priroda, njihovo "ja" zeli slobodu od roditeljskog autoriteta.

Mada, negde u glavi mozda ostanu te granice, tj. kocnice koje su pogazene odavno i jednom se sete da su ti matorci bili u pravu sa svojim glupim pravilima kada su ih terali ovo ili ono ili pricali "nemoj to i to da radis".

A ovo je isto bilo kad sam ja bila klinka, dakle to nema veze sa ovim ili onim vremenima...
 
Sve mi se cini da otkad je u trendu vaspitanje po kom ne smes da pljusnes dete po guzi, roditelji ne umeju da pronadju drugi nacin na koji ce postaviti autoritet, i onda pustaju decu da rade sve sto hoce, bez ikakve kazne..a ima i primera sto popustaju, sve dozvoljavaju, posle kad im pukne film, uzmu dete i dobro istuku..

A sto se tice ovih matorih (tinejdzera) i to sto mogu sve sto hoce..pa drzava je kriva..kad oni jednostavno stvarno mogu da urade sve sto hoce i nemaju posledice. Kazu - deca su, ne mozemo nista. Kraj.
 
Тамо негде 70их хит међу америчком децом из бољестојећих фамилија је било поливање пијанаца и наркомана бензином на улици и паљење истих зипо упаљачем.
Бтв немамо таквих у комшилуку, а иначе слабије успевају у мањим местима, ја пак нисам имао таквих ни у младости сем једног који је отишао у Немачку јер му је овде било скучено, мртав је већ око две деценије.
 
U svom okruženju,viđala sam svakojaku decu.
I neku decu koja su mučila polumrtvog goluba...

ali i mlade ljude koji su izuzetno pametni i kulturni
koji su mi ustajali u busu kad sam bila trudna..dodavali kese kad bi mi pukle...
I tako..izlazili u susret u tako nekim svakodnevnim situacijama

Dakle,ima nas raznih.
 

Back
Top