ISTINITA PRIČA
______________
Danas sam bio na sajmu automobila, bila je i ona, tu... negde.
Danas tačno u 15:00 časova, sreli smo se...ona i ja.
Nisam verovao da će naš susret biti baš takav, pun nekog naboja, pun emocija,
osetio sam je celim bićem, prvo je nisam video, osetio sam samo mris nje na sebi, svuda okolo.
Bila je svuda oko mene, sveprisutna u hali tri, gde sam pre jedno deset godina radio.
Zašto baš tu, da li je tako sudbinski određeno?
Ne znam.
Njeno prisustvo me baš uznemirilo, osetih neku laganu telesnu drhtavicu, pred očima neprozirnu izmaglicu.
Izmaglica se naglo pretvarala u mrklinu neku, ali... samo na tren, samo na jedan duži treptaj oka,a onda...
Onda... onda mi je naglo svanulo, sve sam video duplo jače, duplo bolje, kao da... kao da doživeh duplo svanuće.
Ona... ona je nestala,upravo onako kako se pojavila, niotkuda... došla je kao neko upozorenje, kao proviđenje, kao...
Ta dama... dama u crnom, sa kosom u levoj i srpom u desnoj ruci, izgleda da ovog puta nije želela mene,
a možda je došla da mi javi da sam sledeći na redu, da je izvučen moj broj...
ko bi ga znao, možda čeka izborne rezultate, pa ako pogrešim... eto nje opet.
