Narodna verovanja o rodama

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
2640.jpg


Lepo je videti rodu ili lastu, jer znamo da ako su se one već vratile s juga, onda je i proleće stiglo. Tada skidamo martenice i stavljamo ih na neko procvetalo drvo. Nekada su rode i laste zauzimale značajnije mesto u životu Bugarina. Te ptice su svoja gnezda savijala kod njihovih kuća – na krovovima, ispod streha ili na nekom visokom drvetu u dvorištu i tako su postajali susedi. Čovek se navikavao na njihovo prisustvo, posmatrao kako izležu svoja jaja i čuvaju male rode i laste. Tako ih je on vremenom počeo doživljavati kao deo svoje porodice. Svake jeseni su laste i rode odletale na jug kako bi se u proleće ponovo vratile u svoja stara gnezda. Za Bugarina koji je u ono doba prilično retko putovao, odlazak lasta i roda bio je nešto jako neobično.

Prema legendama, nekada je roda bila ljudsko biće. Veruje se da je to bio vrlo pobožan čovek koji je svake godine išao da se pokloni Hristovom grobu. Jednog dana Bog je odlučio da stavi na ispit njegovu veru. I tako mu se on javio i naredio da se popne na jednu visoku planinu, a da sve vreme na leđima nosi veliki sanduk u koji ne sme da zaviri. Krenuo čovek da se penje, a kada je stao da malo predahne radoznalost ga je naterala da otvori sanduk. Tog časa su iz njega iskočile zmije, gušteri, žabe koje su krenule na sve strane. Videvši to, Bog se toliko naljutio da ga je pretvorio u rodu i rekao mu je da će ponovo postati čovek tek kad uspe da sakupi i vrati u sanduk sve tvari koje su pobegle. Od tog dana roda svakog leta obilazi reke i moćvare kako bi uhvatila žabe, zmije i guštere, a u jesen i dalje ide na hodočašće kako bi se poklonio Hristovom grobu i izmolio oproštaj za svoje grehove.

Prema drugom verovanj,u rode neko vreme provedu u obliku ptice, a zatim se pretvaraju u čoveka. One su stvorenja koja žive na kraju sveta. A tamo kod njih žene ne mogu da rađaju, zato im je Bog naredio da dolaze kod nas i da u obliku roda gaje svoj podmladak. Jednom kad su rode odletele, jedan čovek je odlučio da krene za njima i da vidi gde one žive. Rode su dugo letale, a čovek ih je tako pratio sve dok nisu stigli do jednog jezera. Ušle su rode u vodu i pretvorile se u ljude. Čovek koji je to video, odlučio je da tokom cele zime ostane sa njima. U proleće su otišli kod drugog jezera, opet su ušli u vodu kako bi se ovoga puta pretvorili u rode. Čovek koji je zimu proveo među rodama je takođe ušao u jezero i pretvorio se u rodu. Vratio se kući i savio gnezdo na krovu vlastitog senika. Jednog dana njegova supruga je na česmi zaboravila đerdan, a čovek- roda ga je ukrao, sakrio ga u svom gnezdu. Na jesen je krenuo na put sa rodama. Ušao u vodu čarobnog jezera, pretvorio se u čoveka i ovoga puta je odlučio da se vrati kući. Niko od njegovih rođaka i prijatelja nije verovao da je živeo sa rodama, zato se on popeo do gnezda na seniku i pokazao gde je sakrio đerdan svoje žene. Tek tada su mu poverovali da je on čitavo leto bio kod njih, ali ne u obliku čoveka, nego kao roda.
 
Roda je poznata ptica selica dugih nogu, dugog vrata i dugog kljuna. Zbog veličine, ponašanja i gnežđenja blizu ljudskih naselja, najčešće na krovovima kuća postoji mnogo mitova, simbola i verovanja u raznim kulturama koji su povezani sa rodama. Vekovima su rode povezivane sa bebama i porodicom, a i danas se još uvek prikazuje roda koja nosi zavežljaj sa novorođenčetom srećnim roditeljima.
U egipatskoj mitologiji duša osobe, koja se nazivala ba, je obično predstavljana rodom sa ljudskom glavom. Egipćani su povezivali migratorno ponašanje rode sa odlaskom i povratkom duše čoveka koji spava. Verovali su i da duša može da se vrati u telo umrle osobe, jer je to bio njen pravi dom. Povratak rode značio je povratak duše, trenutak kada osoba može ponovo da oživi.
Simbolika%20rode%202.jpg
 
Grčka i rimska mitologija prikazuju rode kao modele roditeljske privrženosti. Verovalo se da rode ne umiru od starosti, već lete do ostrva, gde dobijaju izgled ljudi.

Roda je sveti simbol Junone, rimske boginje ognjišta i kuće. U grčkoj mitologiji rode su povezane sa krađom beba. Pigmejka Gerana, žena izuzetne lepote je prezirala grčke bogove, a naročito Artemidu i Heru. Da bi joj se osvetila Hera je pretvorila Geranu u rodu. Otada je jedina briga Gerane bila da vrati svoju bebu i zato se borila sa Pigmejima.
Simbolika%20rode%203.jpg
 
U nordijskoj mitologiji, ali i mnogim drugim, roda predstavlja porodične vrednosti. Rode su bile simbol vernosti i monogamnog braka, jer se verovalo da par roda ostaje zajedno ceo život.

Na Dalekom istoku roda je bila simbol besmrtnosti, zbog verovanja da doživi duboku starost. Tako legenda kaže da nakon 600 godina roda samo pije, a ne jede više, i da je potpuno crna kada napuni 2000 godina.

U zapadnim kulturama bela roda simboliše rađanje deteta. Legenda da roda donosi bebe verovatno je nastala u severnoj Evropi, zato što se rode vraćaju nakon devet meseci. To se povezuje i sa povratkom roda u proleće, vreme buđenja i obnove prirode, ali i sa povezanošću rode i vode, koja često simboliše žensku energiju, i takođe je simbol obnove, preporoda i stvaranja. Briga roda za svoje mlade, u njihovim visokim gnezdima stvorila je rasprostranjen simbol rode koji se povezuje sa roditeljskim staranjem.


Simbolika%20rode%203%20a.jpg
 
Od davnina se verovalo da rode donose sreću, plodnost i prosperitet porodici. Zato su ih ljudi ohrabrivali da se gnezde na njihove domove, i čak su im gradili gnezdo na svojim domovima nadajući se da će ga izabrali i ostati sa njima.

Naziv roda u mnogim jezicima ukazuje na vezu između rode, bebe i majke i povezuje se sa materinstvom. Hebrejska reč za rode je ekvivalentna za reč ljubazna majka. Reč roda na srpskom jeziku potiče od crkvenoslovenske reči jerodij, čije je poreklo iz grčke reči erodiós, ekvivalentne za reč majka-ljubav.
Autor Stefan Tanasijevic
 

Back
Top