- Poruka
- 42.282
Nar (lat. Punica granatum) se još naziva šipak ili mogranj. Nar je grm ili malo drvo visine od 5 do 8 metara, uspravno i razgranato, koje obično raste u krajevima s toplom klimom. To je polu-listopadna biljka, što znači da će pri blažim zimama zadržati dio listova, a pri oštrijim zimama oni će otpasti. Cvjetovi nara su zvonolikog oblika, otvaraju se u proljeće i crvene su boje. Plodovi su žuto-crvene boje i veličine jabuke, a u kolovozu počinju crvenjeti i svoju punu zrelost će dostići u listopadu ili studenom. Kora ploda se ne jede, već se unutar nje nalaze jestive sjemenke, koje okusom podsjećaju na borovnicu.
O porijeklu nara ne postoje točne informacije. Prema nekima, potječe iz Irana, Pakistana, Afganistana i sjeverne Indije, dok drugi tvrde da je samonikla mediteranska biljka. Danas raste na područjima sa blagim zimama i vrućim ljetima, većinom na Mediteranu, ali i u južnoj i jugoistočnoj Aziji, u Australiji i južnoj Americi. Kod nas raste u priobalnim i morskim područjima, pretežito u Dalmaciji.
U našim krajevima nar se još naziva mogranj, zrnati šipak, granat i granat-jabuka. Obični mogranj je dio roda kod nas zvanog “mogranj”. Naziv vrlo vjerojatno potiče od talijanskog melograno, što znači “zrnata jabuka”. Nar je više orijentalni naziv udomaćen u Hrvatskoj, a podrijetlom je iz Perzije.
Iako je “šipak” zapravo iz porodica ruže, a nar se nazivao “morski šipak” ili “zrnati šipak”, u narodnoj upotrebi se to skratilo pa tako upotreba naziva “šipak” može stvoriti zbrku.
Divlji nar (ljutun)
Punica granatum spontanea ili nar u divljem stanju, poznat i kao “ljutun”. Ova je vrsta najraširenija u dolini Neretve. Grm je nizak i trnovit, sa malim i kiselim plodovima, iako se može upotrebljavati za izradu soka koji se smatra ljekovitim. Obično se nalazi uz puteve i u blizini šuma, na sunčanim mjestima. Bere se ili kad je tek dozreo ili kad je već omekšao od mraza, ovisno o namjeni – onaj koji tek dozrijeva ima u sebi više vitamina C, dok je omekšali jednostavniji za pripremu pekmeza i marmelada.
Pitomi nar
Punica granatum sativa ili pitomi nar, koji je jačeg i većeg rasta i jestivih, slatkih plodova. Cvjeta ljeti, a bere se u kasnu jesen. Sadimo ga zaklonjenog od vjetra, najbolje na južnu stranu jer mu je potrebno mnogo sunca. Plodovi mu budu teški i okrugli i nakon branja više ne dozrijevaju, tako da ga je potrebno brati potpuno zrelog. Najpoznatije vrste koje se uzgajaju u Hrvatskoj su Barski slatki, Ciparski, Dubrovački kasni, Glavaš, Konjski zub, Medun, Mojdeški sitnozrni, Paštrac (Paštrun), Sladun, Slatki tankokorac i Zamorski.
Ukrasni morganj
Punica granatum nana ili ukrasni mogranj koji se uzgaja zbog malog rasta i svoje ljepote u vrtu. Boje cvjetova mogu biti različite, od bijele do crvene, ovisno o vrsti, a pojavljuju se od lipnja i ostaju sve do listopada. S obzirom da nema plodove, razmnožava se reznicom. Njegova visina je do 1,5 metar i pogodan je i za uzgoj u posudi, a ako ga sadite u vrtu ponekad može narasti do maksimalno 2 metra. Potrebno ga je orezivati kako bi se dobila željena forma.
O porijeklu nara ne postoje točne informacije. Prema nekima, potječe iz Irana, Pakistana, Afganistana i sjeverne Indije, dok drugi tvrde da je samonikla mediteranska biljka. Danas raste na područjima sa blagim zimama i vrućim ljetima, većinom na Mediteranu, ali i u južnoj i jugoistočnoj Aziji, u Australiji i južnoj Americi. Kod nas raste u priobalnim i morskim područjima, pretežito u Dalmaciji.
U našim krajevima nar se još naziva mogranj, zrnati šipak, granat i granat-jabuka. Obični mogranj je dio roda kod nas zvanog “mogranj”. Naziv vrlo vjerojatno potiče od talijanskog melograno, što znači “zrnata jabuka”. Nar je više orijentalni naziv udomaćen u Hrvatskoj, a podrijetlom je iz Perzije.
Iako je “šipak” zapravo iz porodica ruže, a nar se nazivao “morski šipak” ili “zrnati šipak”, u narodnoj upotrebi se to skratilo pa tako upotreba naziva “šipak” može stvoriti zbrku.
Vrste nara
Nar nalazimo u šikarama i kamenitim mjestima, a dijeli se prema tome kako se uzgaja, pa tako imamo divlji (samonikli), pitomi koji se uzgaja zbog plodova, te ukrasni. Nar koji raste na kontinentalnim područjima ne daje plod.Divlji nar (ljutun)
Punica granatum spontanea ili nar u divljem stanju, poznat i kao “ljutun”. Ova je vrsta najraširenija u dolini Neretve. Grm je nizak i trnovit, sa malim i kiselim plodovima, iako se može upotrebljavati za izradu soka koji se smatra ljekovitim. Obično se nalazi uz puteve i u blizini šuma, na sunčanim mjestima. Bere se ili kad je tek dozreo ili kad je već omekšao od mraza, ovisno o namjeni – onaj koji tek dozrijeva ima u sebi više vitamina C, dok je omekšali jednostavniji za pripremu pekmeza i marmelada.
Pitomi nar
Punica granatum sativa ili pitomi nar, koji je jačeg i većeg rasta i jestivih, slatkih plodova. Cvjeta ljeti, a bere se u kasnu jesen. Sadimo ga zaklonjenog od vjetra, najbolje na južnu stranu jer mu je potrebno mnogo sunca. Plodovi mu budu teški i okrugli i nakon branja više ne dozrijevaju, tako da ga je potrebno brati potpuno zrelog. Najpoznatije vrste koje se uzgajaju u Hrvatskoj su Barski slatki, Ciparski, Dubrovački kasni, Glavaš, Konjski zub, Medun, Mojdeški sitnozrni, Paštrac (Paštrun), Sladun, Slatki tankokorac i Zamorski.
Ukrasni morganj
Punica granatum nana ili ukrasni mogranj koji se uzgaja zbog malog rasta i svoje ljepote u vrtu. Boje cvjetova mogu biti različite, od bijele do crvene, ovisno o vrsti, a pojavljuju se od lipnja i ostaju sve do listopada. S obzirom da nema plodove, razmnožava se reznicom. Njegova visina je do 1,5 metar i pogodan je i za uzgoj u posudi, a ako ga sadite u vrtu ponekad može narasti do maksimalno 2 metra. Potrebno ga je orezivati kako bi se dobila željena forma.
