Napad panike?????

Keli39

Početnik
Poruka
25
Sve je pocelo ovako...
Na vjezbama na fakultetu, u laboratoriji (prije 2 godine) osjetila sam da kada dugo stojim hvata me neki neprijatan osjecaj dok dugo stojim...
Poslije pola godine, imali smo vjezbe u bolnici (bila je zima i ukljuceno grijanje) gdje su lezale 3 pacijentice i nakon dugo stojanja postalo mi je ''zlo''. Prvo je poceo pritisak u glavi, oci kao da ce mi ispasti, zatim hladan znoj, noge malaksale, srce pocelo jako da lupa, pritisak kao da je opao i pocelo mi se crniti pred ocima. Sjela sam i unormalila sam se.
Na iducim vjezbama u bolnici bili smo u drugoj sobi gdje je lezao jedan pacijent i poceli su isti simptomi kao sto sam vec navela i samo sam se srusila u nesvijest.
I sada svaki put kada imam vjezbe desava mi se isto, samo sto nisam nikako poslije pala u nesvijet. To isto mi se desava kada sam u banci i dugo stojim, a nema vazduha.
Takodje, jednom mi se desilo dok sam sjedila u citaonici i ucila da mi se sve ovo desava, ali to je jedini put bilo da mi se desilo dok sam sjedila i poslije nikako nije.
I kada sam u nekom supermarketu isto mi se desava.
Da li je to napad panike ili sta? Krvna slika mi je bila dobra, kad sam zadnji put provjeravala krv.
Ovo me uzasno nervira, ne mogu normalno da funkcionisem na vjezbama, jer samo razmisljam o tome.
Ima li neko pametan odgovo? :think:
 
То се једном мени десило у цркви, а ту се дуго стоји. Поче мене да облива неки хладан зној, да ми пада мрак на очи, само сам видео свеће како светле и у последњем моменту се окренем ка излазу који је био са десне стране јер се нешто реновирало у цркви. Нисам ништа видео, само сам направио један корак и ухватио се за кваку. Онда сам изашао, сео и надихао се чистог ваздуха и отишао. Дешава ми се исто када дуго седим па нагло устанем.

Можда је због недостатка кисеоника и дугог стајања. Можда се крв слије и оде према ногама због оптерећења, а у глави остане ништа. Ово прво се мени десило баш због дугог стајања и само једном. Шта ти знам.
 
Sve je pocelo ovako...
Na vjezbama na fakultetu, u laboratoriji (prije 2 godine) osjetila sam da kada dugo stojim hvata me neki neprijatan osjecaj dok dugo stojim...
Poslije pola godine, imali smo vjezbe u bolnici (bila je zima i ukljuceno grijanje) gdje su lezale 3 pacijentice i nakon dugo stojanja postalo mi je ''zlo''. Prvo je poceo pritisak u glavi, oci kao da ce mi ispasti, zatim hladan znoj, noge malaksale, srce pocelo jako da lupa, pritisak kao da je opao i pocelo mi se crniti pred ocima. Sjela sam i unormalila sam se.
Na iducim vjezbama u bolnici bili smo u drugoj sobi gdje je lezao jedan pacijent i poceli su isti simptomi kao sto sam vec navela i samo sam se srusila u nesvijest.
I sada svaki put kada imam vjezbe desava mi se isto, samo sto nisam nikako poslije pala u nesvijet. To isto mi se desava kada sam u banci i dugo stojim, a nema vazduha.
Takodje, jednom mi se desilo dok sam sjedila u citaonici i ucila da mi se sve ovo desava, ali to je jedini put bilo da mi se desilo dok sam sjedila i poslije nikako nije.
I kada sam u nekom supermarketu isto mi se desava.
Da li je to napad panike ili sta? Krvna slika mi je bila dobra, kad sam zadnji put provjeravala krv.
Ovo me uzasno nervira, ne mogu normalno da funkcionisem na vjezbama, jer samo razmisljam o tome.
Ima li neko pametan odgovo? :think:
imaš li još neke sipmtome anksioznosti (meni liči na to)?!
 
Uglavnom mi se ne tresu ruke. Srce mi lupa samo kad pocne ovo ''ludilo'', nije mi frka u drustvu, tremu nemam uglavnom ni pred ispit :zper: , nervozna- zavisi kako kad, pa ispadne ponekad, nista nenormalno!
Čula sam, da! :manikir:
 
Uglavnom mi se ne tresu ruke. Srce mi lupa samo kad pocne ovo ''ludilo'', nije mi frka u drustvu, tremu nemam uglavnom ni pred ispit :zper: , nervozna- zavisi kako kad, pa ispadne ponekad, nista nenormalno!
Čula sam, da! :manikir:

to normalno ili nenormalno je relativan pojam... svi smo mi "nenormalni" samo neki od nas znaju da se kontrolišu...
 
moze biti ortostaticka hipotenzija, opadanje pritiska dok stojis na nogama. kakav ti je pritisak u miru nakon 5 minuta sedenja ili lezanja? ako je ispod 110 sa 60 onda je moguce da tokom stajanja opada jos vise. opisala si vise epizoda dok stojis i jednu dok sedis.
druga varijanta bi bila da proveris secer zbog moguce hipoglikemije i uradis test na glukozu. pogotovu ako imas u familiji nekog sa dijabetesom. ne znam da li si gojazna ili premrsava, ali jedno od ta dva verovatno jesi.
krvna slika kazes da je dobra. sta to znaci? hemoglobin koliko? crvena krvna zrnca koliko-RBC?
napad panike je manje verovatan, jer ide obicno sa gusenjem. strahom od toga sto se desava kao da se umire i tako.
idi lekaru da se utvrdi sta je.

privremeni saveti dok ne odes lekaru, a moras u supermarket ili postu ili gde se vec stoji: jedi nesto pre nego odes (da sprecis eventualnu hipoglikemiju), u slobodno vreme malo sporta poput dzoginga da se krvni sudovi naviknu na sirenje i stezanje (ako je ortostaticka hipotenzija), i onda dok stojis tako u nekom redu disi dublje i zadrzi vazduh pa ispusti vazduh maksimalno i tako 2-3 puta. obavezno jos uzimaj gutljaje vode dok stojis (voda ce uci u krvne sudove i dodati se kolicini krvi te tako spreciti da pritisak padne), i mrdaj malo u redu dok stojis, ne budi nepomicna. ako mozes stegni malo onako dok stojis misice u nogama pa malo u rukama sa sve pesnicama kao da se napinjes da u sledecoj sekundi udaris onog ispred tebe u redu. momci to bolje znaju kad se spremaju za fight :)
idi lekaru, jos jednom da ponovim
 
Ranije dok sam mjerila pritisak je bio oko 120/70, Takav je uvijek bio. Nisam ni gojazna ni premrsava. Ne sjecam se tacno nalaza, ali znam da je sve bilo ok, osim sto su leukociti bili malo poviseni, nista posebno, zbog neke infekcije. Jedem uvijek prije nego idem na te vjezbe gdje dugo stojim. Sportom se bavim 1o godina, tako da trcim stalno. :think:
 
To deluje kao klas. napad panike. Moj skromni savet je da pokusas (kazem pokusas jer znam da nije lako) da ne razmisljas o tome,
da ignorises sto je vise moguce simptome odn. da ih iskuliras. Vecina psihijatara, psihologa bi ti rekla - izdrzi, proci ce.

btw, simptomi koje imas su vrlo slicni padu secera u krvi. Jesi proveravala secer?
Simptomi hipoglikermije nekada mogu biti vrlo sl. napadu panike.

(sad videh da je i iivan pisao o seceru, pa se ja ponavljam ali nema veze)
 
Sve je pocelo ovako...
Na vjezbama na fakultetu, u laboratoriji (prije 2 godine) osjetila sam da kada dugo stojim hvata me neki neprijatan osjecaj dok dugo stojim...
Poslije pola godine, imali smo vjezbe u bolnici (bila je zima i ukljuceno grijanje) gdje su lezale 3 pacijentice i nakon dugo stojanja postalo mi je ''zlo''. Prvo je poceo pritisak u glavi, oci kao da ce mi ispasti, zatim hladan znoj, noge malaksale, srce pocelo jako da lupa, pritisak kao da je opao i pocelo mi se crniti pred ocima. Sjela sam i unormalila sam se.
Na iducim vjezbama u bolnici bili smo u drugoj sobi gdje je lezao jedan pacijent i poceli su isti simptomi kao sto sam vec navela i samo sam se srusila u nesvijest.
I sada svaki put kada imam vjezbe desava mi se isto, samo sto nisam nikako poslije pala u nesvijet. To isto mi se desava kada sam u banci i dugo stojim, a nema vazduha.
Takodje, jednom mi se desilo dok sam sjedila u citaonici i ucila da mi se sve ovo desava, ali to je jedini put bilo da mi se desilo dok sam sjedila i poslije nikako nije.
I kada sam u nekom supermarketu isto mi se desava.
Da li je to napad panike ili sta? Krvna slika mi je bila dobra, kad sam zadnji put provjeravala krv.
Ovo me uzasno nervira, ne mogu normalno da funkcionisem na vjezbama, jer samo razmisljam o tome.
Ima li neko pametan odgovo? :think:


Cao Keli. Evo da ti odgovorim i pokusam da pomognem.... Najbolje od svega je to sto studiras medicinu ili sta vec, pa ces lakse i razumeti svoje stanje i zasto se ono desava....

Ako izuzmemo da se radi o nekom organskom poremecaju i bolesti, ti definitivno jesi pretrpela panicni napad. Cak i da nije bio, da su bili sami organski simptomi i prirodne reakcije, moguce je da si razvila neki neuroticno-fobicni poremecaj za ove 2 godine...

Znaci, definitivno se panicni napad desio, mada ne garantujem da je nastupio panicni poremecaj..... Ono sto mislim o cemu se radi je - AGORAFOBIJA. Znaci nije samo kod tebe problem stojanje i organske posledice stojanja.....U supermarketu se ne stoji nego se hoda i nosi korpa, malo se stoji ispred kase itd....U citaonici isto - ne cita se stojeci nego sedeci...... U banci se stoji - tacno, i ok, moze biti zagusljiv vazduh ali tom logikom 90% ljudi bi trebalo da padaju.....

Slazes se da nije tu samo problem stojanja..... Vec samo stojanej kod tebe stvara jak osecaj anksioznosti koji se dalje projektuje u panicni napad, a um rukovodeci se traumaticnim iskustvom pocinje da uci, da su te neke situacije "opasne po tebe", pa posle bolnice sve slicne situacije poistovecuje i dozivljava kao moguce opasne i rizicne po tebe. Zato se nisi onesvestila u supermarketu i zato ti je samo 1 bilo lose u citaonici......Nisu bili bas isti uslovi za toliko kolicinu anksioznosti.....

Mozda si primetila a mozda i nisi - kada se nadjes u takvoj situaciji, koja izgleda u najmanju ruku mnogo cudna, strasna i nerealna (OMG sta mi se ovo desava, zasto meni, sta je ovo, ne vidim uzrok, zasto) na neke stvari ne mozes da utices, a na neke I MOZES. Kada kazem MOZES mislim i u negativnom i u pozitivnom smislu te reci..... Kada te boli zeludac, pravilnim mislima ne mozes da izlecis zeludac, ali mozes lakse da dozivis bol, a kada se desava ovo sto se tebi desava, definitivno mozes da doprineses da nelagoda prestane.

Odredjenim radnjama i mislima pa samim tim i postupcima (tzv kognitivno-bihejvioralni proces) ti mozes doprineti da se onesvestis, a mozes doprineti i da se samonajzeis 10 sekundi i da to onda prodje, i tacno osecas kako ti srce kuca sporije i sporije i puls se vraca na normalu, disanje se smiruje, ne osecas da si nestabilna i da ces pasti itd....

Mada ti si generalno OK, jer si vec 2 godine pod tim stanjem, za 2 godine bi se kod nekog posle onesvescivanja svaaaasta razvilo, i bio bi duboko u neuroticnom nekom poremecaju.

Tako da sa te strane budi srecna, stvarnot i to kazem, ne samo da te utesim....Ti si jaka osoba..... Do sada nisi bila "naoruzana" znanjem pa si se nekako i borila sa time, ali kao sto vidis malo je uporno, jer upravo mu ti i dajes povoda da ne ode i da te "ostavi na miru".

Ovo me uzasno nervira, ne mogu normalno da funkcionisem na vjezbama, jer samo razmisljam o tome.

E vidis, upravo je cela stvar u ovome...Zacarani krug, sta je starije koka ili jaje..... To te nervira, a ti razmisljas o njemu a to se opet javlja jer ti razmisljas o njemu i dopustas mu..... Zvuci paradoxalno, ali kada mu stvarno dopustis da te obuhvati i kada se ne bojis, ono ce i dalje tako biti i onda ce se povuci.....Povlacice se kao i kako je nestalo, nekada brze nekada sporije, ali cim tvoj um shvati da ti ne preti nikakva opasnost od neke situacije/predmeta nece ti izazivati te organske simptome i mehanizam opstanka "fight or flight". Ti si u ovom slucaju izabrala - flight - onesvescivanje...... Mnoge zivotinje su evolutivno gledajuci usavrsile ovaj mehanizam da se prave mrtve da su les, kako bi ih predator pustio, neke se ukoce, neke se stope sa okolinom i promene boju da se kamufliraju itd......

Sve su to nasi mehanizmi koje smo koristili duuugo godina kada je neka opasnost vrebala sa svih strana....Danas je to nepotrebno, ali ti mehanizmi su ostali i nekada se ispolje kada malo um pogresi ili "zabaguje", i proceni neku situaciju kao potencijalno ugrozavajucu za nas....

Pisacu ti jos ovde, za sada samo savet - trebas da radis na desenzitizaciji organizma u tim situacijama.... Znaci nije u pitanju stojanje, nije u pitanju nedostatak vazduha, niej u pitanju lose vreme, nije u pitanju guzva, zgusnutost, jako svetlo ili prevelika toplota.....To su sve racionalizacije coveka koji ima problema sa anksioznoscu......Svi oni ce ti reci da nema dovoljno vazduha i da im se vrti u glavi.....A neki npr rone na dah ko zna koliko i ne osecaju da ce se onesvestiti.....Zasto? Zato sto se ne boje.

Nije covek bas takvo mekano bice da mu sve smeta i da ga sve ugrozava, pre ce biti da je veoma otporno i da moze svasta izdrzati....


Najgore je sto mozes da uradis je kada se spremas da odes na "strasnu lokaciju" da umisljs i bukvalno pravis u glavi katastroficni razvoj dogadjaja i da osetis strah pre nego sto si i otisla.....Ako tako uradis, veliak je verovatnoca da ces to i doziveti pa ce se stvoriti nova kognitivna uzrocno-posledicna veza - eto bila sam u pravu, to tamo je stvarno nesto lose i strasno....

Ne smes da razmisljas nista, PRESECI SVOJE MISLI, kazi, to moj um baguje i pogresno tumaci situaciju, cak i da mi 10 puta zaredom tamo pripadne muak i osecaj nesvestice, bas 11 put ne mora da bude tako, jeste grozno malo ali se ja ne plasim SVE JE ZA LJUDE I ZA SVE IMA OBJASNJENJE, tako da nema niceg strasnog i neobjasnjivog, niti ukletog i misticnog..... Sve je to ok, i desava se to svakom, cak i najobicnijem coveku samo sto on nekada i ne obrati paznju na to i ne stvori od toga neko razorno traumaticno iskustvo...

Ovo mozda nisi radila ali je veoma bitno u jacanju pozitivnih kognitivnih veza - SVAKI PUT KADA ODES NEGDE I NISTA SE NE DESI, NAGRADI SEBE NECIM. DOVOLJNO JE DA KUPIS SEBI COKOLADICU I TAKO STIMULISES LUCENJE HORMONA SRECE NPR..... BUDI SRECNA I OBAVEZNO POHVALI SEBE I KAZI U SEBI - ETO JE L VIDIS KAKO MI SE SADA NIJE NISTA LOSE DESILO, I KAKO OVA SITUACIJA UOPSTE NIJE NI STRASNA NI STRESNA NI JEZIVA NI SRAMOTNA......

Mnoge zivotne i organske stvari doprinose da se i psihicka stanja umire ili pojacaju.....Evo nekoliko saveta sa te strane, kako bi otklonili sto je moguce vise zivotni-organski aspekt:
- Nikada iz kuce ne izlazi bez dobrog dorucka
- Nikada ne uci celu noc i ne pij puno kafe nocu, kafa iritira CNS i povecava anksioznost
- Ne pij Guarana i slicna pica sa kofeinom, ista fora
- Ako pusis smanji cigare
- Bavi se sportom; Ide lepo vreme, izadji na trcanje, dok trcis, skupi u sebi sav svoj bes, nezadovoljstvo, losu energiju, strahove; sve to skupi i neka ti to da energiju za trcanje....Dok trcis razmisljaj kako sad te stresove i nezadovoljstva, oseujecenosti trosis kao gorivo za trcanje koje ti daje dodatnu snagu..... Kada zavrsis trcanje, disi duboko, setaj, istezi se i osecaj se kao da si iz sebe izbacila nesto lose, pored znoja, vode i viska kilograma :D Sportska aktivnost deluje anti-stresno po telo a samim tim i um. I generalno opste zdravstveno stanje ce ti se pogorsati.
- Dobro bi bilo da imas duze vreme stalnog decka....Ne mora ni decko, moze dobar drug...... Postoje i neke hipoteze da je zagrljaj osobe od 20 sekundi dovoljan da spreci panicni napad ili umiri osobu.....Kada to radimo, u nama se luce neki neurotransmiteri i hormoni, tako da sve ima potvrdu i u fizioloskom smislu......Bitno je da provodis sto vise vremena sa dobrim, umilnim, pozitivnim ljudima koji se smeju, pozitivno gledaju na sve...Izbegavaj namcore, hejtere, negativce i one koji te samo kritikuju.....
- Izbegavaj zutu stampu, vesti, dnevnike i kuknjave.....
- Lezi rano, ustaj rano, spavaj minimum 8 sati dnevno.


Sve ovo u kombinaciji sa gore ispisanim, mora da ti napravi boljitak, i to mnogo brze i efikasnije bilo koji psihijatrijski lek. Jeste teze, ali se isplati i lepse je i imas utisak da si ti pobedila i izborila se, postajes jaca osoba, puna samopouzdanja.

P.s. I da, proveri stitnu zlezdu.....
 
Uglavnom mi se ne tresu ruke. Srce mi lupa samo kad pocne ovo ''ludilo'', nije mi frka u drustvu, tremu nemam uglavnom ni pred ispit :zper: , nervozna- zavisi kako kad, pa ispadne ponekad, nista nenormalno!
Čula sam, da! :manikir:

Nemoj da se plasis....Ako se plasis lupace jos jace....I to proporcionalno koliko puta kazes "jao evo ga opet jao neeeee".

Na ovo lupanje gledaj na sledeci nacin - Srce ti tako lupa i kada trcis uz stepenice a nemas kondiciju! Zar ne? Ali tada se ne plasis je l da? Zasto? Zato sto znas uzrok - Srce lupa jer ja trcim i mrzim ove stepenice, i to je tako, to treba da bude tako.....

Kada coveku pocne da lupa srce u stanju mirovanja, njegov um to dozivljava kao nesto neprirodno, i tazi oko sebe uzrok zasto se to desava....Kako se nista ne cini logicno zasto se to desava i ne zna se odakle zapravo preti opasnost, um se vezuje za neku situaciju ili predmet oznacavajuci je kao potencijalno ugrozavajucu. Srce lupa jako kako bi napumpalo sto vise krvi, kako bi misici imali sto vise krvi jer se spremaju za ""nesto", zenice se sire, pocinjes da dises duboko kako bi bilo sto vise O2. Mozes i mucninu osecati jer se sva krv iz zeluca skuplja i odlazi u misice, pa prestaje rad organa koji preradjuju hranu i eto osecaja mucnine......

Znaci kada pocne da lupa srce, ne boj se, samo se pomisli, heej pa isti je osecaj kao da trcim, i tada mi lupa srce pa se ne bojim da je neko oboljenje srca ili da ce mi se nesto lose desiti....Necu se ni sad bojati, i proci ce, tako je i prosli put bilo i nista mi se nije desilo.

Upamti, kod panicnog napada najgore sto si se moze desiti je sam panicni napad i nista vise. Posto je on totalno bezazlen, nemas uopste preterane brige, neces ni poludeti, niti se otkaciti, niti umreti niti nista....Svi organi su u redu. Samo treba izdrzati subjektivno grozan osecaj panicnog napada, jeste grozno i neugodno, ali ne pasis se jer niej opasno.....Covek se plasi neceg jer povezuje to sa tanatosom - nagonom za smrcu..... Sve ono sto moze da ugrozi coveka a na kraju i njegov zivot, covek se plasi...

Kada ima saznanja da nam nesto nista ne moze, onda nema ni straha...
 
Zdravo ja sam Marija i imam panicni poremecaj.Ne zelim da pametujem.Ali tacno znam sta osecate jer se sa tim borim 9 godina.Prvi put bez lekova i sama drugi put je islo teze to su neke zivotne okolnosti.Samo sam zelela da kazem i meni pomaze kad vidim da nisam sama.Znam kako je i evo danas sam imala jedan verujte mi sa vremenom i lekovima a najvise vera u sebe. Ja sebe treniram tako sto teram samu sebe da odem na mesta koja me plase.I jos nesto pricajte puno pricajte nekom kome verujete cega se bojite.Ja eto zivim sa tim nasla decka kog volim i uz mene je kad god treba.Samo zelim da kazem da ima nade mogla bi ja do jutra o onome sto ja dozivljavam.Izlecivo je i jako dugotrajno zavisi od korena od cega je pocelo.Sve vam najbolje zelim.
 
I meni se ponekad desava usled pada secera u krvi ili pada pritiska, najcesce u zagusljivim prostorijama, a ponekad i na jakom suncu i nedostatku cistog vazduha i kiseonika i to u periodu od juna do septembra.
 
Hipoglikemija ima skoro identicne simptome kao napad panike..
Nedostatak vazduha ili osecaj nedostatka vazduha, osecaj gusenja isto moze da izazove n.p.
ali ako vec znate da imate nizak secer i/ili pritisak onda bi trebalo nesto da preduzmete po tom pitanju.
 

Back
Top