A nemoj sad svašta da me pitaš.
Naravno da ne postoji pravilo koje propisuje da tri interventne tuku lika.
Daleko od toga da policija ne izlazi iz okvira svoje nadležnosti, ovlašćenja i pravila. To se nekad radi iz nužde, a nekad iz čiste obesnosti i devijantnog ponašanja pojedinih policajaca.
Pa i ja sam sam bio žrtva policijske represije i brutalnosti. Tamo negde u zimu 94-e, malo više smo popili u nekom kafiću i razbili smo koju flašu...pa nas je gazda sa nekim svojim pajtašima izbacio napolje, a jedan drugar uzeo ciglu pa mu razbio staklo na kafiću. Te batine koje smo dobili od interventne, ja pamtim i danas. Mlatili su nas i na ulici i u stanici...Jedan mi je gurao čizmu u usta.
Ali sve je to ništa...Taman kad sam se ponadao da je matori došao da me spase, on uleti u prostoriju, skinu kaiš sa velikom kopčom i poče tako krvnički da me mlati...da su me na kraju policajaci morali spasavati od rodjenog oca. Toliko su se sažalili na mene, da mi nisu hteli ništa ni pisati...iako je ćale insistirao da me bace u samicu
A ja stvarno nisam bio ništa kriv. Nisam nijednu čašu razbio.Bio sam kolateralna šteta i prava žrtva policijske i roditeljske brutalnosti.
Da se to desilo danas, mi bi bili zvezde na televiziji...Davao bih izjave za dnevnik, zaštitnik gradjana bi me posetio u bolnici, doneo banane i tapšao po ramenu...dobio bih veliku odštetu, a možda bi me uzeli od roditelja i dali na usvojenje

A ja nisam imao kome da se žalim.
Ali eto..ko zna zašto je to dobro. Nisam više pravio slične incidente i klonio sam se lošeg društva...a ćaletova kopča na kaišu i pandurska čizma me uvek podsećala na pravila lepog ponašanja.