
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NANU LI TI...
Oj živote mili skote
Kad te budem dohvatila
Pa kroz ruke propustila
Pa ljubila….i ljubila
Će da budeš kao pamuk
Mek i svilen
I omiljen
Oj živote mili skote
Kad te budem dohvatila
Pa kroz ruke propustila
Pa grlila....i grlila
Kad te stegnem nanu li ti
Grub ti više nećeš biti.
Oj živote mili skote
Kad te budem dohvatila
Pa kroz ruke propustila
I osmehom okitila
Najlepši ćeš rode biti
Od mene se nećeš kriti
More samo da te stignem
Osmeh ima vek da traje
Tuga nema da me maje.
Oj živote mili skote
Nećeš više da me prežeš
U mengele svoje stežeš.
Samo da te stignem rode
Smeh moj ima da te bode
E, ne bila ja ta Ljiljka
čekaj samo nanu li ti....

OJHAAA
PS Sad mi lakše malo ...pomaga pisanje, nije da ne pomaga....malo samoterapije....oskudacija bre pa moram da se samopopravljam







PS Dobar vam dan šareni blogerski svete