"- Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne idi sredinom džade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešto s krova, nego hajde 'nako, 'nako..."Z.Dizdarević
Ne znam zašto mi je jutros pala napamet ova rečenica iz davno čitane Dizdarevićeve pripovjetke "Majka".
Koliko je samo istine u njoj,neprocjenjive mudrosti kazane prostim narodnim govorom.
Nekada davno,dok nam je nastavnica srpsko-hrvatskog jezika(namjerno pominjem ovaj tzv"mrtvi jezik", jer ja sam stvarno imala taj predmet u skoli),dakle dok nam je ona objasnjavala poentu pripovijetke,nisam baš bila sigurna da je u potpunosti shvatam.Bila sam klinka.Nisam znala šta je život.Još me je kroz njeg' vodila čvrsta majčina ruka.
Danas mi je jasno kao dan.
Da,ta"džada"(tur.cesta) nije ništa drugo nego li ovaj život....i sretnici su oni koji mogu odrediti gdje je tačno onaj dio"'nako,nako' "
Ja nažalost još uvijek krivudam.Izgubim s vremena na vrijeme osjećaj,pa"opalim sredinom".Često mi malo fali da me"štogod satre"....ma brat bratu često me i okrzne malo....a ja onda bježi"uz kraj"...I taman što se oporavim od "okrznuća" zarađenog na putu sredinom,"opali me nešto s krova"...
Sve mi se čini da će moja džada doći do kraja,a ja neću znati odrediti gdje je taj dio "nako',nako' "
Ne znam zašto mi je jutros pala napamet ova rečenica iz davno čitane Dizdarevićeve pripovjetke "Majka".
Koliko je samo istine u njoj,neprocjenjive mudrosti kazane prostim narodnim govorom.
Nekada davno,dok nam je nastavnica srpsko-hrvatskog jezika(namjerno pominjem ovaj tzv"mrtvi jezik", jer ja sam stvarno imala taj predmet u skoli),dakle dok nam je ona objasnjavala poentu pripovijetke,nisam baš bila sigurna da je u potpunosti shvatam.Bila sam klinka.Nisam znala šta je život.Još me je kroz njeg' vodila čvrsta majčina ruka.
Danas mi je jasno kao dan.
Da,ta"džada"(tur.cesta) nije ništa drugo nego li ovaj život....i sretnici su oni koji mogu odrediti gdje je tačno onaj dio"'nako,nako' "
Ja nažalost još uvijek krivudam.Izgubim s vremena na vrijeme osjećaj,pa"opalim sredinom".Često mi malo fali da me"štogod satre"....ma brat bratu često me i okrzne malo....a ja onda bježi"uz kraj"...I taman što se oporavim od "okrznuća" zarađenog na putu sredinom,"opali me nešto s krova"...
Sve mi se čini da će moja džada doći do kraja,a ja neću znati odrediti gdje je taj dio "nako',nako' "