Edmond_Dantès
Poznat
- Poruka
- 9.030
Gledah nesto, pa ne videh da ima ovakve teme na kojoj bismo mogli da se prisetimo svih onih fudbalskih imena koja su mogla da budu velika, a iz raznoraznih razloga ostala su mala i zaboravljena. Neki su napravili i nekakve karijere, ali daleko od onoga sto se od njih ocekivalo, shodno potencijalu koji su imali.
Primera radi, juce bas guglah po netu i ispadose mi neki igraci koje sam vec zaboravio, za neke sam morao da se potrudim da bih se setio imena itd.
Primera radi, Arijel Ortega. U vreme kad se pojavio bilo je cak i poredjenja sa Pibeom, a ono nista - prosek. Saviola je slicno prosao, par sezona u Barsi - toplo-hladno i to bi bilo sve od njega.
Slucajno naidjoh i na Abu Dijabija. Secam se, kad je tek zaigrao u Arsenalu, da je bio preslikan Patrik Vijera i stasom i igrom. Sad ga i Bog zaboravio.
Naravno, tu je i niz nasih propalih talenata, valjda je Perica najcuveniji. Zatim i nesrecni Drulic, pa Simon Vukcevic.
Sem igraca, mozemo pomenuti i neke razocaravajuce utakmice i ishode. Na primer, finale Lige Sampiona Milan - Juventus 2003 jedino je finale LS koje sam prestao da gledam posle pola sata igre i nisam odgledao do kraja, mada sam ocekivao takvu utakmicu.
Ili pobeda, opet, Italijana nad Brazilom na SP 1982, koja je proglasena `danom kada je umro fudbal`.
Secam se i razocaravjuce utakmice sa SP 1990 u osmini izmedju Brazila i Argentine, kada se ocekivala ekstra tekma, a ispala ocajno dosadna, a Brazilci neocekivano igrali kao kasapi.
Primera radi, juce bas guglah po netu i ispadose mi neki igraci koje sam vec zaboravio, za neke sam morao da se potrudim da bih se setio imena itd.
Primera radi, Arijel Ortega. U vreme kad se pojavio bilo je cak i poredjenja sa Pibeom, a ono nista - prosek. Saviola je slicno prosao, par sezona u Barsi - toplo-hladno i to bi bilo sve od njega.
Slucajno naidjoh i na Abu Dijabija. Secam se, kad je tek zaigrao u Arsenalu, da je bio preslikan Patrik Vijera i stasom i igrom. Sad ga i Bog zaboravio.
Naravno, tu je i niz nasih propalih talenata, valjda je Perica najcuveniji. Zatim i nesrecni Drulic, pa Simon Vukcevic.
Sem igraca, mozemo pomenuti i neke razocaravajuce utakmice i ishode. Na primer, finale Lige Sampiona Milan - Juventus 2003 jedino je finale LS koje sam prestao da gledam posle pola sata igre i nisam odgledao do kraja, mada sam ocekivao takvu utakmicu.
Ili pobeda, opet, Italijana nad Brazilom na SP 1982, koja je proglasena `danom kada je umro fudbal`.
Secam se i razocaravjuce utakmice sa SP 1990 u osmini izmedju Brazila i Argentine, kada se ocekivala ekstra tekma, a ispala ocajno dosadna, a Brazilci neocekivano igrali kao kasapi.