Najrealniji tj najozbiljniji strip

Hm meni se Sin Sity chinio zanimljivim(iako nisam drzhao strip u ruci vec gledao privjue)
Btw meni je crtezh takodje bez veze u sendmenu. Ne znam, uopshte me ne privlachi, volim chist crtezh, a ne takav :D
Ali recimo u albumima od Belog puta: Skoro u svakom me crtezh odushevio. Najvishe u Bleksadu, ne mogu da verujem da sam preskakao ovaj strip samo zbog zivotinja kao glavnih likova. Strip je awesome.

Btw zna li neko shta ce biti sa Preacherom? Chekam da izadje 4. broj, oni su rekli do kraja godine, a josh ga nema.
 
Evo jedan fan art koji sam uradio :D Nadam se da ce vam se svideti xD

29e2gdx.jpg
 

Pa jedan od realnijih, kad ne ode u fantastiku (ima par epizoda), u principu glavni lik je pola heroj pola anti-heroj: napija se, kocka, cesto dobije batine, nema kintu, nekad on ispali ribu, nekad ona njega... nekako je najranjiviji i najpodlozniji greskama u poredjenju sa Texom, Zagorom, Komandantom Markom, a o super-junacima tipa Batman i Spiderman da ne pricam.
Mister No zakon!
 
:bye:Pozdrav svima! I ja obozavam stripove!
Što se tiče najozbiljnijeg stripa, ja uglavnom čitam Bonellijeve(od VČ-a) ,pa je po meni najozbiljniji Ken Parker.Najviše zbog same atmosfere stripa,možemo videti na koji način se stvarno živelo na Divljem zapadu,da tu nije bilo samo "dvoboja tacno u 12 " i "jurnjave za pljačkašima banke", a i sama priča je ispričana kao kroz Kenove uspomene,koje nam on prepričava.
Naravno,posle njega ide stari dobri MR.No,o kome je sve već rečeno i Magični (jebi)Vetar.
Ali te stripove i nije teško prepoznati:
Ozbiljni,realni,kvalitetni stripovi su neka vrsta umetničkog dela,a ne čiste zabave,zanatskih,tzv komercijalnih stripova.Tako da komercijalni stripovi često dostižu visoke cifre brojeva i niske cifre cena,pa su kupljeniji.Sa druge strane,oni pravi,umetnički stripovi često ne dostižu brojeve(mnogo) veće od 100.Zato što vremenom iscrpe svoju temu i tako sklope celinu završene kompozicije(ne muzičke).Komercijalni stripovi se završavaju verovatno zbog finansijskog,ili sličnog razloga.
Mnogi stripovi prelaze iz jedne u drugu vrstu.Tako se i mr.No kolebao,ali pravi primeri su Dylan Dog i Zagor(pogotovo ovaj 1.)Na njih se svi žale da je opao kvalitet epizoda.Zagor bi se mogao spasiti zatvaranjem serije nekom dugom,najbolje urađenom epizodom,a Dylanovi scenaristi bi trebali da se manu tih gluposti o ubicama,čudovištima,filozofskih polemisanja,već da prepuste posao majstorima i staroj školi(Barbato,Medda,RUJU:D)
Zar je lepše da pričate unucima o BLEKU SVEMOĆNOM ili POLAČOVEKUPOLASABLJARKIPOLAKOMARCU KOJI PLIVA I ISPALJUJE ATOMSKE BOMBE IZ OČIJU...
ILi da im pričate o junacima koji su bil vaša zabava,mašta,detinjstvo.
Ali sve je stvar ukusa,pa vi birajte!;)
 
Pa jedan od realnijih, kad ne ode u fantastiku (ima par epizoda), u principu glavni lik je pola heroj pola anti-heroj: napija se, kocka, cesto dobije batine, nema kintu, nekad on ispali ribu, nekad ona njega... nekako je najranjiviji i najpodlozniji greskama u poredjenju sa Texom, Zagorom, Komandantom Markom, a o super-junacima tipa Batman i Spiderman da ne pricam.
Mister No zakon!

Pa upravo tako, Mr. No je najblizi obicnom covjeku po karakteru. Svao od nas bi se moga zamislit manje vise kao Mr. No.
Za razliku od njega tesko je biti Zagor, Tex ili cak Dylan Dog koji se NON stop zaljubljuje ka ceta ado;escenata :hahaha: a ne momak od 35 godina.
 

Back
Top