Najpopularnije predstave

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167

Beton mahala​

Zvezdara teatar | Drama

beton-mahala.jpg


Režija: Rifat Rifatović i Branislav Trifunović

Igraju:
Amar Ćorović

Nedim Nezirović

Petar Kostić

Vahid Džanković

Ema Muratović

Ajtana Dražanin

Lejla Bučan Plunčević

Ovo je predstava koju ne smete da propustite, jer sigurno niste gledali ništa slično do sada! Predstava koja je u svom gradu zabranjena, ali zato puni pozorišne sale širom regiona!

Predstava se bavi problemima mladih otvarajući religijska, politička i druga društvena pitanja. Baveći se ovim problemima predstava suštinski govori o ljubavi. Publika u Zvezdara teatru je već nekoliko puta ovacijama i dugim aplauzima nagradila sjajna izvođenja ove predstave.
 

Sumnjivo lice​

Jugoslovensko dramsko pozorište | Komedija

sumnjivoLice.jpg

Pisac: Branislav Nušić, Režija: Jagoš Marković

Igraju:
Jerotije Pantić - Nebojša Glogovac
Anđa - Anđelika Simić
Aleksa Žunjić - Dragan Mićanović
Vića - Radovan Vujović
Žika - Bojan Dimitrijević
Tasa - Vlasta Velisavljević
Milisav - Nebojša Milovanović
Gazda Miladin - Milan Marić
Marica - Lana Karaklajić
Đoka - Aleksandar Radojičić
Josa - Božidar Zuber

Scenograf: Jagoš Marković, Kostimograf: Stefan Savković, Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović, Dizajn svetla: Svetislav Calić

Prva velika komedija velikog komediografa i jedna od najpopularnijih, najsmešnijih i najsmelijih drama napisanih na srpskom jeziku.

Zemlja se naizgled menjala, običaji i navike nestajali i nastajali, uticaji sa istoka i zapada smenjivali se s onima s juga i severa, prolazile su dinastije, državna uređenja i društveni sistemi, menjale se granice i oblici vlasti, a Nušićevo pronicljivo i surovo remek-delo o ambicijama i strahovima malih palanačkih karijerista nije prestalo da zasmejava i ismejava Srbiju.

Predstava Jagoša Markovića, s reprezentativnom glumačkom podelom Jugoslovenskog dramskog pozorišta, uz briljantni Nušićev humor na scenu donosi i neizbrisive slike koje se s njim pomaljaju iz čamotno ustajalog života i provincijalnog duha srpske svakodnevice.
 

Let iznad kukavičjeg gnezda​

Beogradsko dramsko pozorište | Drama

Pisac: Dejl Vaserman, Režija: Žanko Tomić

Igraju:
Rendl Mekmarfi - Dragan Bjelogrlić
Poglavica - Milorad Mandić Manda / Slobodan Boda Ninković
Dejl Harding - Boris Komnenić / Milan Čučilović
Bili Bibit - Daniel Sič
Čezvik - Feđa Stojanović
Martini - Marko Živić
Skanlon - Srđan Dedić
Rakli - Savo Radović
Sestra Rečid - Milica Zarić / Nataša Marković
Doktor Spivi - Rade Marković
Sestra Flin - Danijela Stojković
Bolničar Voren - Vladan Milić
Bolničar Vilijams - Žarko Stepanov
Bolničar Terkl - Zoran Đorđević
Sandra - Sonja Živanović
Kendi Star - Jelena Rakočević Cekić

Prevod: Đorđe Krivokapić, Scenograf: Zoran Ristić, Kostimograf: Jelisaveta Tatić Čuturilo, Kompozitor: Aleksandar Simić, Scenske borbe: Aleksandar Tasković, Specijalni efekti: Tomislav Magi, Stručni saradnik: Sandra Stanković, Organizator: Srđan Obrenović, Inspicijent i sufler: Zorica Popov

“ One flew east, one flew west, one flew over cuckoos nest. „ Veliki povratak Dragana Bjelogrlića na scenu Beogradskog dramskog pozorišta u legendarnoj crno-humornoj satiri o pojedincu u reperesivnom sistemu, mentalnim institucijama i slobodi duha. Ova drama napisana je 1962. godine. Prvo izvođenje bilo je 1963. godine na Brodveju sa Kirk Daglasom u glavnoj ulozi, a zatim 2004. godine sa Kristijanom Slejterom.

Legendarni film LET IZNAD KUKAVIČJEG GNEZDA snimlјen je 1975. godine i jedan je od najvećihfilmova američke kinematografije svih vremena. U glavnim ulogama igrali su: Džek Nikolson i Lujza Flečer. Ovaj film koji dobio je sve moguće nagrade 1975. godine, režirao ga je Miloš Forman i zasnovan je na delu Kena Kizija i adaptaciji pozorišne predstave Dejla Vasermana. Film je dobio Oskara u kategoriji za:najbolјi glumac, najbolјa glumica, najbolјa režija i najbolјi film.
 

Naši dani​

Komedija
nasi-dani.jpg

Pisac: Radoje Domanović, Vladisav Petković Dis, Režija: Radoslav Milenković

Igra:
Radoslav Milenković
Kroz imaginarno putovanje koje glavni lik preduzima u naporu da se, nakon dugogodišnjeg izgnanstva, vrati u svoju otadžbinu, on se susreće sa predstavnicima vlasti i postaje učesnik i svedok rasula i propasti svih segmenata društva. A najdramatičniju promenu glavni junak doživljava kada se u preispitivanju nacionalnih mitova suočava sa razarajućom istinom koja poništava idealizovanu (i mitomansku) sliku zemlje njegovih predaka.

Tekst predstave nastao je dramatizacijom satiričnih pesama V.P.Disa (Naši dani i Himna) i najznačajnijih pripovedaka Radoja Domanovića, (Stradija, Danga i Mrtvo more) koji je oštro, kritički bespoštedno i duhovito slikao vlast svoga vremena, ogrezlu u korupciji i nasilju.

„Iako je bio hroničar svoga doba, Radoje Domanović je ocrtao ne samo ljudske odnose i karaktere u srpskom društvu i konkretnoj istorijskoj situaciji, nego i opšte ljudsko i društveno zlo, koje se univerzalno prepoznaje u svakom vremenu. Kroz imaginarno putovanje koje glavni lik preduzima u naporu da se, nakon dugogodišnjeg izgnanstva, vrati u svoju otadžbinu, on se susreće sa predstavnicima vlasti i postaje učesnik i svedok rasula i propasti svih slojeva društva. A najdramatičniju promenu glavni junak doživljava kada se u preispitivanju nacionalnih mitova suočava sa razarajućom istinom koja poništava idealizovanu (i mitomansku) sliku zemlje njegovih predaka. Kombinacijom bravuroznog verbalnog plana i snažne fizičke ekspresije, potpomognute pantomimom, žanrovski oslonjene na raznovrsna sredstva, predstava svojom aktuelnošću i angažovanošću u potpunosti korespondira sa svojim savremenicama tj. našim danima.”

Radoslav Milenković u ovoj predstavi igra više od trideset likova. Kombinacijom bravuroznog verbalnog plana i snažne fizičke ekspresije, potpomognute pantomimom, žanrovski oslonjene na raznovrsna sredstva pučkog pozorišta, farse, groteske, komedije dell’arte i kabarea, ostvarena je predstava koja je ovenčana brojnim nagradama u prethodnih trideset godina, i koja je svojom savremenošću i angažovanošću u potpunosti korespondirala sa svojim savremenicama.
 

Spajajući vekove” – 30 godina DAH teatra​

Milica Sučević - Dah teatar
21. jun 2021.
30-godina-dah-teatra.jpg

U okviru 30 godina postojanja DAH teatra biće organizovan festival „Spajajući vekove” – tako će se proslaviti trajanje jednog umetničkog kolektiva – teatra, proslavljanje smisla i neophodnosti umetnosti i pozorišta kao načina otpora besmislu i destrukciji.
DAH teatar je savremeno pozorište, osnovano 1991. godine, koje stvara angažovanu umetnost sa ciljem da utiče na razvoj društva. Njegovo postojanje je postala spona između umetnika i publike iz celog sveta, između različitih nacionalnosti, profesionalnih, polnih, rasnih, političkih i svih drugih opredeljenja. Rad teatra okrenut je ka neprestanoj razmeni znanja, iskustva i ideja među umetnicima i učesnicima iz različitih pozorišnih i nacionalnih tradicija.

Festival počinje 23. juna u 20 časova u Dorćol platz-u, a otvoriće ga PRETTY LOUD bend, kao i performativni razgovor – „Igra istine”.

U Muzeju Jugoslavije, 24. juna u 19 časova održače se prezentacija „Umetničke veze saradnje i solidarnosti – Natasha project”. Istog dana u 20 časova biće izveden performans „Žene DADE” DAH teatra, kao i razgovor „Umetnički pokreti kao prostori slobode”.

Sledećeg dana, 25. juna u 19 časova, u UK Parobrod biće izveden performans „Zemlja”, DAH teatra, a od 20 časova predstava „Zagonetka revolucije”, takođe u izvedbi DAH teatrra, kao i razgovor „Revolucionarni potencijali umetnosti”.

U subotu, 26. juna od 19:30 časova, u Malom pozorištu „Duško Radović” igraće se predstava „Za tvoje dobro” DAH teatra, a od 20:30 časova održaće se performativno predavanje „Nema nazad ili zašto zlatne godine DAH teatra nisu prošle već tek dolaze”.

Poslednjeg dana festivala održaće se promocija knjige „The Twenty First Century Performance Reader”, izdavačke kuće Routledge iz Velike Britanije, u Muzeju Narodnog pozorišta. Na sceni „Raša Plaović” u Narodnom pozorištu, od 20:30 časova, igraće se gostujuća predstava, koja ujedno i zatvara festival, „Cveće za Torgera”, ODIN Teatra iz Danske.
 
Ako dugo gledaš u ponor" osvojila i kraljevačku publiku
27. jun 2021.

Treći dan A.N.F.I.Teatra u Kraljevu
Katarina Đoković
27. jun 2021.

Treći dan A.N.F.I.Teatra u Kraljevu protekao je uz gromoglasne ovacije publike, koja je dugo stajala nema ispred neverovatnih sedam glumaca predstave „Ako dugo gledam u ponor“.
anfi2021-treci-dan.jpg

Predstava nastala u koprodukciji Kulturnog centra i Regionalnog pozorišta Novi Pazar, „Ako dugo gledaš u ponor“, predstavlja pozorišnu poemu rađenu po motivima romana Enesa Halilovića, pisanog po istinitim događajima. Režirao je Zlatko Paković. Kroz odrastanje devojčice u Novom Pazaru, u čijem je fokusu njen život između 16. i 18. godine, uviđamo najsnažniju poruku o položaju žene, po bilo kom osnovu – fizičkom, duhovnom, ekonomskom, verskom... Devojka se nakon osnovne škole zapošljava u farbici farmerki kod glavnog lokalnog mafijaša, kom ta fabrika predstavlja samo alibi za njegove mutne radnje sa narkoticima. Primorana da zarađuje za punomasni sir i šaku mesa svojim roditeljima, nažalost bogaljima, ona počinje da trpi zlostavljanje i gotovo svakodnevno silovanje od svog šefa. Epicentar predstave tada postaje taj nemili čin i kroz više prizmi gledamo zamršenje, razrešenje ili potencijalno rešavanje problema, u kom sve do kraja vidimo kako siromasi, još posebno ženskog roda, ostaju na najnižoj lestvici društva. Robovanjem društvu, služenjem porodici i izgnanstvu mentaliteta, suočavamo se sa deprimirajućim detinjstvom i tragičnošću jedne mlade osobe, koja, nesnađena i teskobna, možda sedi pored nas, a možda smo to i mi sami. Jer, više ne postoje stvari koje se dešavaju drugima. Sve se dešava nama. Njoj. Ili meni.
Ansambl Regionalnog pozorišta, koji se potpisuje i kao dramaturg ove predstave, izneo je krajnje groznu temu, o kojoj defakto mora mnogo više da se govori od jedne odlične predstave, kroz mračne, deprimirajuće, ali snažne songove, igru mraka i svetla, interakciju sa publikom i konstantno menjanje uloga, među kojima se koriste igrom iz kontre – žena igra muškarca i obratno, ali i igre iz svog ličnog ja, glumac sa punom odgovornošću – imenom i prezimenom. U sat i po vremena kamernog uragana koji nas je zadesio na sceni Kraljevačkog pozorišta, niko nije ostao imun. Ni najmanje. Da li su nam zaista potrebne tragedije u kući i dvorištu da bismo se bar imalo osvestili i bilo šta preduzeli?
anfi2021-treci-dan1.jpg

Nakon predstave, saznali su da su osvojili čak pet Sterijinih nagrada na ovogodišnjem 66. Sterijinom pozorju, na kom su igrali nekoliko dana pre festivala u Kraljevu, što je doprinelo opštom veselju i još jačem utisku o predstavi. Osvojili su: nagradu za najbolju predstavu u celini, nagradu za najbolje glumačko ostvarenje – Rifat Rifatović, nagradu iz fonda „Dara Darinka Čalenić“ za najbolju mladu glumicu – Anđela Marić, specijalnu nagradu za režiju - Zlatko Paković, kao i Sterijinu nagradu za originalnu scensku muziku - Božidar Obradinović. Takođe, na A.N.F.I.Teatru su laureati zahvalnosti za dugogodišnju tradiciju predstava koje uvek podstaknu na mišljenje i obogate nas.
Regionalno pozorište Novi Pazar jedno je od najmlađih pozorišta u Srbiji. Oni predstavljaju višenacionalnu i multikulturalnu sredinu, a pozorište nosi i veliku odgovornost za očuvanje tradicije i kulture naroda i zajednica u ovom delu Srbije. Kroz ovu predstavu, ali i mnoge druge predstave koje dolaze iz ovih krajeva, možemo videti jasnu kulturološku razliku i iznenaditi se kolika je zapravo različitost prisutna. Takođe, jedna od najbitnijih razlika svakako jesu i uslovi u kojima glumci rade, ali i kao takvi – odlaze prvi put na Sterijino pozorje i osvajaju pet nagrada, među kojima je i nagrada za najbolju predstavu. O tim uslovima, za naš portal je pričao glumac ove predstave, član ansambla Regionalnog pozorišta, Dušan Živanić.
 
anfi2021-treci-dan3.jpg


„Mi smo ove Sterijine nagrade čekali 20 godina i ostvarili smo ih krvlju, suzama i znojem, iz razloga što je Regionalno pozorište u Novom Pazaru nastalo i radi u uslovima u kojima druge umetničke delatnosti, pretpostavljam, ne bi mogle da opstanu, odnosno poklekle bi. Mi predstave pravimo sa tri reflektora, na cičoj zimi u zgradi, dešava se da bude i -10 stepeni, ali i po ogromnim vrućinama, probavajući u sali, dok se, na primer, bager nalazi na glavnoj sceni i ruši delove pozorišta. Štapom i kanapom, verujući u ovo što radimo, do srži. S tim u vezi, ove nagrade su samo potvrda jednog neverovatnog jedinstva ansambla, po kom smo, između ostalog, i prepoznatljivi. Prosto, količina sreće koju trenutno osećam ne može da se pretoči u reči.“

Četvrte večeri festivala, u malom dvorištu Bataljona u 21 čas, biće odigrana predstava „Apsurd, zeneka, mušmule, kornjače i događaji“, ispit treće godine Akademije umetnosti iz Beograda, studenti u klasi Milice Kralj i Igora Đorđevića.
 

Premijera predstave „Bludni dani kuratog Džonija“​

Milica Sučević Novosadsko pozorište
27. jun 2021.

U ponedeljak, 28. juna s početkom u 19 časova, na Maloj sceni Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház biće premijerno izvedena predstava „Bludni dani kuratog Džonija“, nastala po tekstu Filipa Grujića. Ovaj tekst za pozorišnu adaptaciju priredio je Dimitrije Kokanov, a režiju potpisuje Jovana Tomić. Predstava je nastala u koprodukciji sa Sterijinim pozorjem, a ujedno će i biti poslednja u 47. sezoni Újvidékija.
Džoni je avanturista, hrabar, snažan, zavodljiv, narcisoidan, duhovit, razmažen i ranjiv. Obožavan od strane žena i prijatelja. U srži, željan ljubavi i pažnje jedne osobe za kojom traga na svom putovanju.
FB_IMG_1624780223391.jpg

Rediteljka Jovana Tomić, istakla je povodom rada na ovoj predstavi da je odgovornost raditi za Novosadsko pozorište, koje je ujedno i poznato „po eksplozivnoj kolektivnoj i individualnoj energiji, disciplini u radu, kreativnosti i istraživanju u svim žanrovima, pa možemo reći i izvođačkim praksama, što znači da reditelj dolazi u kontekst svestan obrazovanja, informisanosti i bogatog iskustva ovog ansambla.“
Opisujući predstavu, ali i samo delo, ona je istakla: ,,Lepota lika kuratog Džonija je što je za svakoga nešto drugo, jer ni sam ne zna ko je; to je tema predstave, odrastanje. Ako gledamo književnost, prepoznaćemo motive i, ili, atmosferu Roberta Cuka, možda Baala, mladog antiheroja svakako, kao kod Lagarsa u 'Sam kraj sveta', Keruaka… Ako bindžujemo Netflix, prepoznaćemo Džonija kao jednog od indi nadobudnih, duhovitih klinaca u 'The end of the ******* world', 'Generation +', spisak je dug.“
Scenografiju predstave je radila Jasmina Holbus, kostime Selena Orb, muziku Luka Major, a scenski pokret Igor Koruga.
Glumačku postavu čine Robert Ožvar, Bence Salai, Terezia Figura, Agota Ferenc, Ištvan Kereši, Zoltan Molnar i Fani Dupak.
Sledeće igranje predstave je 29. juna u Novosadskom pozorištu, dok će beogradska publika imati priliku da gleda predstavu na BELEF-u, 1. jula u 19:30 na sceni Mira Trailović u Ateljeu 212.
 

Je l' mi biramo život ili život bira nas?​

Aleksandra Nikodijević
Sara Koprivica

66. Sterijino pozorje
Sinoć su na scenama Srpskog narodnog pozorišta u okviru druge večeri pozorišnog festivala nazvanog po čuvenom srpskom komediografu, Jovanu Steriji Popoviću, prikazane dve predstave: „Kus petlić“ Narodnog pozorišta iz Subotice u režiji Milana Neškovića i „Deobe“ u režiji Juga Radivojevića a u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta, Narodnog pozorišta u Nišu i Narodnog pozorišta iz Prištine sa sedištem u Gračanici.

66-sterija-drugi-dan1%281%29.jpg


Radnja komada „Kus petlić” po tekstu Aleksandra Popovića, a u režiji Milana Neškovića, odigrava se u burnim vremenima oko II svetskog rata. Kamerno postavljena, uvodi nas u dvorište posleratnih ljudi sa margine društva, koji pokušavaju da se snađu u takvim vremenima. Nemoguće je odvojiti okolnosti od suštine, sukoba zasnovanog na političkoj strani, ali ovde se fokus stavlja na intimnim ljudskim pričama. Sami likovi zavise jedni od drugih, iako su uzrokovani ratom i žive posledice tog rata. Ukoliko izuzmemo tu činjenicu, pred nama su karakteri, životne situacije i odnosi koji su nam danas prepoznatljivi kroz likove Milje, Seje, Đakona, Pileta, Komnena i Johana. Borba unutrašnjeg malog čoveka koji traži svoje mesto u svetu u kom živi.

Raskošna lakoća igre pokrivena iznutra iza koje stoji veliki trud. Teško je izgovoriti tekst Aleksandra Popovića, a da ne zvuči kao floskula. Glumce prihvatamo potpuno iskreno, sa njima se uspostavlja jedna prisna i intimna atmosfera kroz sinergiju glumaca i publike. Likovi su zasnovani na jednostavnosti uz umerenu i adekvatnu dozu humora kroz komične i apsurdne situacije. Minja Peković prenosi jednu prijatnu i duhovitu dozu energije i prikazuje nam Milju kao jednu odvažnu, vrednu i plemenitu ženu koja se, dok čeka svog muža da se vrati iz rata, zaljubljuje u Pileta, iskrenog i šarmantnog lika koji dobija nasledstvo od oca i ta priča o poteri za zlatom daje dinamiku akcione komedije. Briljantan Igor Greksa u roli nedokučivog Đakona, zadužen je i za scenske pokrete. Fantastični trio – Seja (Sanja Moravčić) koja odlaskom u Nemačku zajedno sa Johanom šusterom (Miloš Lazić) započinje novi život, ali je ponovni susret sa Komnenom barjaktarem (Srđan Sekulić), koji živi isti način života, čini uzrujanom. Svi likovi i njihovi odnosi zasnovani su na potrebi za ljubavlju i bliškošću i čine omaž Aleksandru Popoviću.

66-sterija-drugi-dan2.jpg


Muzika nije utkana u scene, već se u izdvojenim delovima odnosi na likove i liniju njihovog razvoja. Izborom sjajnih melodijskih šlagera akteri imitiraju život pesmama koji bi želeli da imaju, tako da predstava donekle ima primese nekog mjuzikla. Takođe, ima i pojedine elemente televizijske estetike zbog same scenografije kućnog enterijera, dok su kostimi i rekviziti prilično autentični za to doba.

Unutrašnji emotivni život likova jeste jedan oskudan život, ali je i prepun predivnih srećnih balona. Oni žive živote koje možda nisu birali, već je to nešto što im je dato. A da li mi biramo život ili život bira nas? Šta zapravo očekujemo od života i kakvog ga zamišljamo i da li imamo izbora? Baš kao što kaže Maksim Gorki u svom delu „Na dnu” da svakog čoveka treba poštovati jer ne znamo ko je i zašto se rodio, možda se rodio na našu sreću. Rečima reditelja predstave da „živimo život mimo samih sebe i najstrašnija stvar je kada postanemo svesni da na život koji ide pored nas nemamo apsolutno nikakvog uticaja”, zaokružuje se poenta ove priče.

Nakon predstave subotičkog pozorišta, na sceni „Pera Dobrinović“ Srpskog narodnog pozorišta izvedena je predstava „Deobe“ u režiji Juga Radivojevića i prema istoimenom kultnom romanu jednog od najvećih srpskih pisaca, Dobrice Ćosića. Predstava je nastala u saradnji novosadskog, prištinskog i niškog nacionalnog pozorišta dok je za dramatizaciju zaslužan Spasoje Ž. Milovanović.
 
66-sterija-drugi-dan3.jpg


Roman tematizuje fenomen deoba na više nivoa, ali je ubedljivo krucijalna deoba naroda na partizane i četnike koja je u velikoj meri odredila dalji razvoj Jugoslavije. Istorijska pozadina sa temom o četničkom ravnogorskom pokretu nadograđena je porodičnim povestima i deobama unutar njih. Kada se pojavio, Ćosićev roman bio je prekretnica u našoj književnosti zahvaljujući prvenstveno dominaciji unutrašnjih monologa. S tim u vezi, sasvim je logično pitanje kako jedan takav roman, koji ima 800 strana, upakovati u predstavu prihvatljivog trajanja.

Početak predstave liči na radio-dramu i dešava se na gledalištu, da bi u nastavku prešao na scenu. Spolja gledano, predstava odiše senzacionalizmom u pokušaju: na sceni je džip koji Uroš Babović (Nebojša Savić) vozi u krug, muzika je glasna i fantastična, tu su i neizostavni mikrofoni, malo nasilja među momcima, jedan seks u publici (bilo bi mi vrlo neprijatno da sam sedela iza njih), jedno silovanje u već pomenutom džipu a jedno pored. Malo Drugi svetski rat, malo partizani i četnici, malo devedesete i tako redom. I da, svima su usta puna Srbije i ideala.

Međutim, ono što ubedljivo nosi predstavu je tekst, kao najveći izazov u konvertovanju proznog u dramsko. U početku je pomalo konfuzan onima koji nisu pročitali delo, ali u nastavku uspeva uspešno i bez nekog ulepšavanja da ukaže na lomove unutar junaka. Deobe na tlu i u porodici ulaze i u same duše pojedinaca, razdirući ih iznutra i pretvarajući ih u izvitoperena bića gde ljudskost izostaje. Junaci prolaze kroz promene i, menjajući se, sve više postaju antijunaci. Vođeni ideologijom i težnjom ka boljem sutra, oni upadaju u vrtlog u kome više nikom nisu čiste ruke.

66-sterija-drugi-dan4.jpg


Predstava prikazuje rat koji može biti bilo kad i bilo gde i u kojem su žene tihe žrtve. Dve ženske uloge koje igraju Sonja Damjanović i Bojana Milanović bez puno reči i prostora uopšte uspevaju da prikažu tragičnu krivicu koju žena u ratu, ali i patrijarhatu nosi samo zbog toga što je žena, bilo majka odraslog sina ili mlada nevesta. Njihovo je da ćute i trpe jer pripadaju nekom, da sebe umanje i stave u drugi plan, da pate i same nose svoj krst.

Tema deoba i rata svakako je univerzalna, međutim ono što u velikoj meri zbunjuje je kostim mladog Miloša Babovića (Miloš Cvetković) koji nedvosmisleno aludira na fašizam. Ironično, Miloš na kraju postaje žrtva svoga oca ogrezlog u gnev, i njegovo stradanje, nasilno i na haubi (opet džip) uzdiže ga, barem posmrtno, iz blata Ćosićevih junaka. I to nije sve! Monolog kojim se predstava završava izgovara nemački oficir (Valentin Vencel) jer nama Srbima treba neko spolja da nam kaže da se uvek lažemo!

Večeras će u okviru takmičarske selekcije Sterijinog pozorja biti prikazane predstave „Ako dugo gledaš u ponor“ Zlatka Pakovića i u izvođenju Regionalnog pozorišta Novi Pazar i Kulturnog centra Novi Pazar s početkom u 19 časova i „Tiho teče Misisipi“ reditelja Ivice Buljana, a u izvođenju Beogradskog dramskog pozorišta. U okviru programa „Druga scena“ u KC Svilara igraće se predstava Bitef teatra „Kao da kraj nije ni sasvim blizu“ prema tekstu Maje Pelević i u režiji Nikole Zavišića.
 

Back
Top