Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Put Jungaš (eng. Yungas Road) je poznat kao „Put smrti“ iz svih pravih razloga koje možete pretpostaviti. Vožnja ovim 69 km dugim putem prepunim krivina izuzetno je opasna zbog magle, klizišta, vodopada i litica koje padaju 2000 stopa (610 m) u svakom skretanju.
Put Jungaš povezuje amazonsku prašumu sa glavnim gradom, i okružen je planinskim terenom. Zbog toga su trgovci imali običaj da se masovno natrpaju u kamione i autobuse, zajedno sa svojom robom - u želji da prodaju svoje drvo i useve u tom području. Međutim, oštre krivine Jungaš puta nisu bile dovoljno široke za svako vozilo, što je dodatno dovodilo do toga da mnoga vozila padnu sa litica i tako dovedu do masovnog stradanja ljudi.
Na ovom putu nastrada 200-300 putnika svake godine, pa je on 1995. godine proglašen najopasnijim putem na svetu - opravdavajući mu time nadimak, i stavljajući ga na listu najopasnijih mesta za posetu na svetu.
Ovo je najduže peščano ostrvo na svetu, koje se prostire na 184.000 hektara. Poznato po mnogobrojnim predivnim plažama sa belim peskom i netaknutim vodama, ostrvo Frejzer u Australiji je takođe svrstano i među najopasnija mesta na svetu. Ovo udaljeno ostrvo je dom mnogih otrovnih pauka i izuzetno agresivnih divljih pasa (pogađate: dingo! ). A okeanska voda oko ovog ostrva je takođe izvor opasnosti zahvaljujući smrtonosnim meduzama i ajkulama. Zaista prelepo - ostrvo Frejzer ipak nesumnjivo spada u mesta za prave hazardere.
Inače, svoj sadašnji naziv je dobilo nakon jedne tragedije. Naime, davne 1836. kapetan Džejms Frejzer i njegova supruga Eliza Frejzer preživeli su brodolom jedrenjaka na kom su plovili, nakon čega su isplivali na ovo ostrvo. Pripadnici urođeničkog plemena su ubili kapetana Frejzera, ali je njegova supruga Eliza spašena. Zbog te tragedije, u čast tragično preminulog kapetana Džejmsa, dotadašnji naziv "Veliko peščano ostrvo" je promenjen u "Frejzerovo ostrvo".
Ovo je najduže peščano ostrvo na svetu, koje se prostire na 184.000 hektara. Poznato po mnogobrojnim predivnim plažama sa belim peskom i netaknutim vodama, ostrvo Frejzer u Australiji je takođe svrstano i među najopasnija mesta na svetu. Ovo udaljeno ostrvo je dom mnogih otrovnih pauka i izuzetno agresivnih divljih pasa (pogađate: dingo! ). A okeanska voda oko ovog ostrva je takođe izvor opasnosti zahvaljujući smrtonosnim meduzama i ajkulama. Zaista prelepo - ostrvo Frejzer ipak nesumnjivo spada u mesta za prave hazardere.
Inače, svoj sadašnji naziv je dobilo nakon jedne tragedije. Naime, davne 1836. kapetan Džejms Frejzer i njegova supruga Eliza Frejzer preživeli su brodolom jedrenjaka na kom su plovili, nakon čega su isplivali na ovo ostrvo. Pripadnici urođeničkog plemena su ubili kapetana Frejzera, ali je njegova supruga Eliza spašena. Zbog te tragedije, u čast tragično preminulog kapetana Džejmsa, dotadašnji naziv "Veliko peščano ostrvo" je promenjen u "Frejzerovo ostrvo".
Region Sahel graniči sa poznatom pustinjom Saharom u Africi. Nekoliko decenija ranije ovaj region nije bio ni blizu reči „opasnost“. Novije vreme ga je pretvorilo u krajnje nenaseljivo mesto. Ljudi su iskoristili ograničene vodne resurse ovog područja. Umesto da razumno koriste svoje resurse, oni su ih vrlo nemarno iskorišćavali. Ovo je rezultiralo nastavkom masovne dezertifikacije zemlje. Nijedan oblik života ovde ne može dugo da buja zbog neizbežnog rizika od suše i gladi.
Tokom 12 godina, između 1972. i 1984. godine, više od 100.000 ljudi je izdahnulo zbog suše. Sahel je klasičan primer štete koju ljudi sebi nanesu na duge staze zarad življenja trenutnog zadovoljstva.
Hiljadama kilometara istočno od Moskve, u srcu Sibira, nalazi se rusko selo Ojmjakon. Imajući zastrašujuće niske temperature, ono je jedno od najhladnijih mesta na svetu. Najniža temperatura koja je ovde zabeležena bila je -71,2 °C.
Svega 500 ljudi ovde živi teško i jedva uspevaju da prežive ovako teške vremenske uslove. Mobilni telefoni ne funkcionišu u tako hladnoj klimi, a usev jedva da raste. Zemljište se zaleđuje do dubine od čak 1.500 m. Kako je Ojmjakon blizu severnog pola, dužina dana i noći tokom godine izuzetno varira - tokom decembra dan traje tri, a u junu 21 sat.
Ojmjakon se smatra najhladnijim stalno naseljenim mestom na svetu, a naziva se i „Pol hladnoće“ severne hemisfere. Tokom leta temperature mogu preći i preko 30°C, pa je godišnja temperaturna amplituda u ovom mestu veća od 100°C.
Nacionalni park Madidi se nalazi u severoistočnom delu Bolivije duž gornjeg sliva reke Amazon. Nacionalni park obuhvata površinu od 7.319,7 kvadratnih milja (18.958 kvadratnih kilometara). Iako nije u susedstvu, Nacionalni park Madidi se kombinuje sa susednim Apolobamba, Manurip-Hit i peruanskim rezervatom biosfere Manu, kako bi stvorio jedno od najvećih zaštićenih područja na svetu. Nadmorska visina u parku varira od 1.968 do 19.685 stopa (200 do 6.000 m) iznad nivoa mora.
Bolivijske planinske suve šume, bolivijski Jungas, reka Tuiči i okolna prašuma u kombinaciji sa glečerima prekrivenim vrhovima Anda - rade zajedno na stvaranju jedne od biološki najraznovrsnijih ekoregija na svetu. Strme padine, krivudave reke i potoci, bujne džungle, oblačne šume i planine prekrivene snegom čekaju avanturiste koji se smelo upuste u ovaj udaljeni svet Amazona.
Nacionalni park Madidi je dom za više od 20.000 vrsta biljnog sveta i ogroman broj vrsta divljih životinja. Divlji svet se sastoji od 272 vrste sisara, 213 vrsta vodozemaca, 204 vrste gmizavaca, 496 vrsta riba i 1.254 vrste ptica. I povrh svega toga, insekti doprinose sa još preko 120.000 svojih vrsta! Jaguar i puma su samo neki od predatora koje ćete sa najviše verovatnoće da vidite. Druge intrigantne divlje životinje koje se lako mogu sresti uključuju tapira, kapibaru, jelene, morske krave, džinovske rečne vidre i ružičaste rečne delfine. Ara je jedna od najlepših ptica koje se mogu videti. Obzirom na ogroman broj veoma opasnih životinja i otrovnih biljaka, ovo mesto je svrstano u jedno od najopasnijih na svetu i turistima se ne preporučuje da ga posećuju sami. Ali ja bih ipak nekako da ga vidim..
Smeštena na indonežanskom ostrvu Sumatra, planina Sinabung je veoma aktivan stratovulkan. To je opasno mesto za život ili posetu zato što se ovde često dešavaju ozbiljno štetne erupcije. Kada dođe do ovih erupcija, hiljade ljudi ostaje bez skloništa ili sredstava za život. Nekoliko obližnjih gradova i sela bilo je bolno prekriveno lavom i pepelom bezbroj puta.
Poslednje erupcije od 2013. do 2021. su se dogodile jednom godišnje, svake godine uzastopno. One su bile uzrok smrti mnogih desetina ljudi.
Oblast oko planine Sinabung je uvek u stanju pripravnosti, ali ništa se ne može učiniti za njenu bezbednost.
Država u Centralnoj Americi, južno od Meksika, Gvatemala ima mnogo vulkana, prašuma i lokaliteta Maja. Veoma je poznata po izuzetno visokoj stopi kriminala. Međutim, i drugi razlozi je čine veoma opasnim mestom za život i putovanja. Lokacija i topografija ovog mesta čine ga podložnim za najmanje tri vrste teških prirodnih katastrofa. To su – klizišta, zemljotresi i uragani. Godine 1976., zemljotres jačine 7,5 stepeni Rihtera je ovde odneo živote 23.000 ljudi.
Sa prirodnim i ljudskim opasnostima, Gvatemala je zastrašujuća oblast i opravdano se nalazi na listi najopasnijih mesta na planeti.
"Vrata pakla" nalaze se u Dervezeu, selu u Turkmenistanu usred pustinje Karakum. Dervezeovih 350 stanovnika su polunomadski, a predsednik Turkmenistana ih je raselio 2004. godine nakon što je izjavio da su "neprijatan prizor" za turiste.
Derveze je bogat prirodnim gasom, a gasni krater "Vrata pakla" je nastao kao rezultat pogrešne računice. Godine 1971. sovjetski geolozi su napravili grešku kada su slučajno udarili u pećinu ispunjenu prirodnim gasom prilikom bušenja. Zemlja se urušila, ostavljajući ogromnu rupu prečnika 70 metara.
Kao meru predostrožnosti, geolozi su odlučili da spale gas u pećini i na taj način spreče ispuštanje otrovnog gasa u okolinu. Na njihovo veliko iznenađenje, gorivo za koje su se nadali da će sagoreti u jednom danu gori i danas, zbog čega je dobilo ime „Vrata pakla“.
Ova lokacija gori već više od 40 godina i privlači hiljade hrabrih posetilaca godišnje.
Zamislite da živite na mestu gde nikad ne znate kada i ko će vas iseckati na komade i primorati da napustite svet. To je država Alagoas na obalama Brazila. Poznato je da nekoliko važnih metropola Brazila, kao što su Rio de Žaneiro i Sao Paulo, imaju veoma visoku stopu kriminala. Međutim, uprkos svojoj maloj veličini i niskoj popularnosti, Alagoas ima najveću stopu ubistava u čitavom Brazilu, a najverovatnije čak i u celom svetu. Iako ova država ima samo oko 3 miliona stanovnika, više od 2.000 ljudi bude ubijeno svake godine. Ovo bi trebalo da bude veoma alarmantno i za sve posetioce.
Sa jednim od najgorih sirotinjskih kvartova na afričkom kontinentu, Vest Pointom, Monrovija je glavni grad Liberije. Bez obzira na teške životne uslove, oko 75.000 ljudi se sabija u ovom sirotinjskom kvartu. Zaražen epidemijama kolere, kriminala, zloupotrebe droga, tinejdžerske prostitucije i ozbiljnog nedostatka sanitarnih objekata, Vest Point je zaista nekontrolisana, nemilosrdna sirotinja.
Monrovija takođe pati od ozbiljnih ekoloških opasnosti, kao što su velike poplave i zagađenja. Skoro svaki udah vazduha ovde može biti veoma naporna borba. Kao jednim od najopasnijih mesta na svetu, Monrovijom treba veoma pažljivo postupati.
Jezero Nyos se nalazi u severozapadnom Kamerunu i smešteno je na žarištu vulkanske aktivnosti. Curenje ugljen-dioksida ispod zemlje čini vulkanske erupcije ovde opasnim. Kada dođe do 'limničke erupcije', gas ugljen-dioksida izbija ispod jezera i formira smrtonosni oblak. Kao što je poznato, ovaj gas je teži od vazduha, a kada se spusti, potiskuje mnogo kiseonika. Zbog toga dolazi do velikog gušenja u tom području, što može dovesti do velikog broja smrtnih slučajeva ljudi i životinja. Kada su se desile dve erupcije 1980-ih, one su uzele živote preko 1.700 ljudi i 3.500 životinja oko tog mesta.