Sreća te se fokusirao samo na razgovor , misleći da će uspeti sto posto da me "šarmira". Funkcijom svojom.

Malo uvijenih pretnji, pred kraj razgovora , ljigavih insinuacija, i podvijenog repa otišao.
Kad je izašao , tek sam onda počela da se tresem, jer baš je dugo trajalo to mlaćenje i nadmudrivanje rečima.
A što je najinteresantnije , ili najbljutavije, par kolega je videlo da kreće kod mene, da se zadržao, i keze se posle , " a bio ti Šef ", znači u društvu smo gde su ljudi svesni da neki ljudi mogu nekome nauditi a boli ih uvo, čak ih zabavlja. I pre toga nisam volela čopore, al stvarno jadni ljudi. No, nikad se više nije ponovio sličan razgovor, i posle toga je uvek bio savršeno korektan i fer, al džabe, napravio je utisak bahatog , bezobraznog kabadahije i kod mene nikad ne bi mogao biti smatran Čovekom.
Bilo je i posle njega nekih Velikih Budža

koji su se pozivali na f-ju i obećavali svašta, no niko nije bio neprijatan i neugodan kao on. Natrtljaju neke gluposti, kažem u fazonu "fala, ne", i kratko se razreši. Ovaj je baš mazohistički uživao u verbalnom mrcvarenju koje je trebalo da vodi ka...