Najluđa stvar

Živeo sam zajedno sa jednom devojkom, bili smo u vezi u to vreme nekih godinu dana. Nije bilo toliko ozbiljno kao što bi se moglo pomisliti kada neko pomene zajednički život, ali je bilo fino. Uglavnom, bilo je to u Beogradu (iz kog oboje nismo), pred doček Nove godine. Ja sam u tom trenutku imao već zaplanirano šta ću da radim za doček, moglo bi se reći da je to bila neka tradicionalna varijanta, dogovorena nekoliko meseci unazad, sa društvom iz mog grada, koje je dolazilo kod mene na gajbu. I ona je blagovremeno bila obaveštena o tome, rekao sam joj koji su planovi, nisu joj se svideli, pa je odlučila da dočeka NG u svom gradu, a meni su ljudi već došli dan ranije. Uglavnom, ove sam drugare ostavio kod mene na gajbi, izašao do grada oko sedam uveče, 31. decembra, da malo prošetam, i u međuvremenu pozvao devojku da malo pričamo. Pitala me je jesam li se predomislio i odlučio da dođem kod nje, ja odgovorio negativno i na tome se razgovor završio. Vratim se ja gajbi, razmislim malo i kažem društvu da izbleje oni sami tu, a da ja moram da palim. Smotao sam par sprava za poneti, ušao u prevoz, stigao oko pola devet na glavnu autobusku stanicu, mislim da sam bio jedini na odlaznim peronima. Uhvatim oko devet bus za njen grad, stignem tamo nešto posle 23 sata, javim joj se, iznenadim je, provedemo tu noć zajedno, ja već u šest ujutru nazad za Beograd. Mojim drugarima je doček bio odličan, a bio je i meni. Kasnije mi je rekla da je to bilo nešto najlepše što je iko uradio za nju. Godinu dana kasnije smo raskinuli, ali smo ostali u skroz dobrim odnosima :mrgreen:. Ona je sada udata, a meni i dalje razne devojke samo prolaze kroz život, tako to obično biva...
 

Back
Top