Našao uzor svim navijačkim pjesmama:
DOŠLI SMO PO ZLATO
Hrvatskaaaaaa – došli smo po zlato, Hrvatskaaaaaa – i znam da ne će biti lako, Hrvatskaaaaaa - al' ako treba zadnji atom, da se zbog vas ponose zvat se Hrvatom. Hrvatskaaaaaa – došli smo po zlato, Hrvatskaaaaaa – i znam da ne će biti lako, Hrvatskaaaaaa - al' pehar ćemo uzet, jer se danas naplaćuju krv, znoj i suze. I opet barjak se vijori, himna se ori, još jednom ćemo vidjet kako bazen može gorit.
Još jednom svjedočit kako povijest se piše, jer je opet za Hrvate postolje najviše. Svjetsko pa olimpijske, idemo redom, već ste čuli da je Hrvat izumio torpedo, već ste čuli i za Melbourne i pobjedničku naciju i zlatnu generaciju što ima dominaciju. Jer kad postoji volja ne vrijede fizički zakoni, borbeni k'o lavovi, i kad suci nisu nakloni, i kad ozljede nas pokose, prvaci opet prkose. Dat cijelo srce, pa nek' bude kako bude, i nek' sude kako sude, dok plivaju barakude, i s igračem manje kombinacije su lude. Pa zato znajte kad u bazen uskoči krema koga uopće briga što Mađarska mora nema. Flota je krenula i do zlata ne staje i Velebit je danas veći od Himalaje, danas je dan kad ćemo tron preuzet jer će se danas naplatit krv, znoj i suze. 13 heroja što ne zna za kočnicu i što će ponijet oko vrata opet zlatnu pločicu. Jedni po jedni, nek' nam dođu u ralje, dalje i dalje mi idemo do medalje. Opet onaj osjećaj krvi u adrenalinu,
kad četiri godine čekaš četvrtu četvrtinu i kad Hrvatska mala dođe do velikog finala, i ne znam koliko da gube kad uspiju stisnut zube i daju zadnji atom snage i zadnje živce
da na glavnom trgu dočekamo zlatne olimpijce. I ne će bit glatko, al' nek' bude slatko i nek' uz zvuk sirene zapliva i Ratko.
I nema tog novca što može platit U KOCKICE UMOTAN PEHAR ZLATNI. Sve ste dali, a sve se vrati, zbog vas smo ponosni što smo Hrvati.