Drugo mesto zauzima americki avangardni metal projekat pevaca Faith No More-a, Mike Patton-a, bend po imenu Fantomas, nazvan po knjizevnom antiheroju iz doba ranog nadrealizma 20.veka, pred 1.sv.rat, ultra-bistrom, ultra-snaznom, maskiranom nemilosrdnom pljackasu i ubici, koji terorise Pariz svoga doba nadrealnim smicalicama, s voljenom zenom uz sebe i zacom koji pokusava da ga isprati.

Kuriozitet: parodija ovog romana cini filmski serijal "Pink Panter"!

Patton u ovom bendu ne koristi smislene reci, vec dadaisticke povike, nalik na akcione uzvike iz stripa: uh, ah, dou...(dobro je da nema `yoy`


), urlike, saputanja i tek ponekad - suptilnije inkantacije...

Medjutim, za razliku od navedenog sampiona gore, prilicno monotonog u tonu, ova pesma/album, iako se takodje sastoji od mnogih sekcija, predstavlja kaleidoskop razlicitih tonova i raspolozenja, premda mracnih, melanholicnih, ponekad stvarno jezivih, ali poglavito filmskih po atmosferi... Pevac je sebi zadao zadatak da zvuci priguseno, iz off-a, dok se pred nama smenjuju razlicite zanrovske artikulacije, od ambijentalne muzike, jazz-a, elektronike, klasike, upotrebe nemuzickih alata u proizvodnji zvuka, od kojih je najspektakularnija tzv. "masina za vetar" koja se cak i koristi u filmskoj industriji za upecatljivo vizuelan efekat..

pa sve do upecatljivog metala. Ujedino, ovo je 3. i najsporiji album ovog benda. Svi ostali sadrze mnogo krace, ali frenaticno brze i otkacene pesme...!

Poslednjih 15 minuta albuma cini zvuk gramofonske ploce koja preskace dosavsi do kraja iste, sto ukupno cini duzinu albuma cak duzom za minut od prvog primera, ali ako se to odstrani, efektivna muzika ga ipak svrstava na 2.mesto po duzini...

Evo jednog celovecernjeg horor/triler zvucnog filma.

Poslusajmo ga.