Najbolji domaćini

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.757
Dakle, gde su po vašem ukusu najbolji domaćini, najkulturniji, naj ovakvi ili onakvi ? :lol:

Sve je to lična preferencija pa bi bilo dobro da podelite sa nama iskustva :)

Svako doživljava turizam, navalentnost, ljubaznost na svoj način. Nekome prija, nekome ne.

Da li ste od onih kome je draže da sa domaćinom ima što manje kontakta ili volite da sa njima ćaskate satima i tome slično?

Kako doživljavate saletanje uz nuđenje proizvoda ili usluga, pozitivno ili vam smeta?

Pošto je ideja za temu potekla od @zlatko01, dopiši ako sam još nešto izostavila :)

maxresdefault-e1521449466179.jpg
 
Uh...ja sam vrlo kriticna po tom pitanju sa jedne strane sa druge me uopste i ne zanima. Uglavnom ne idem na put zbog ljudi i domacina.
Zavisi i od mog raspolozenja. Nekada ne zelim da znam za domacina a drugi put zelim da se ispricam sa njima.:aha:

Ono sto medjutim ne trpim je navelentnost ma kako da su ljubazni. Ne volim te ulizice, previse ljubazne ljude koji ti se trpaju zna se...zbog para, veze za nesto, bilo cega.
Od toga mi vise odgovara odnos bas me briga. Prija mi.

E sada najblize tom nekom savrsenom balansu meni je bio u Grckoj.

Bas me briga za turiste ali mi se jako to svidelo je bilo na Sejselima i Kini.

Tamo gde sam bila po 3-4 dana i krace tesko mi je bilo sta reci. Rekla bih da su mi po tom pitanju sve ostale zemlje negde izmedju i sasvim ok.

Meni je jako neprijatna ljubaznost na Tajlandu i delom na Filipinima, mada Filipine vadi to sto su se zaista potrudili da mi pomognu kada sam propustila trajekt a trebala sam stici na avion i kada sam izgubila kartu. Svojski su se potrudili da mi pomognu bez kezenja, hakuna matata pristupa, jednoroga i slicnog. Bili su maksimalno ozbiljni, korektni, prakticni i profesionalni. Da su mi se tu smeskali mislim da bih eksplodirala. :mrgreen: Bez para, oko 10000km daleko...
 
Jednom smo prošli kroz selo Gostuša, na Staroj Planini. Raspitali smo
se po selu gde možemo ovčiji sir da kupimo. Dođemo na kapiju, a mlađi
bračni par nas dočeka kao rođake. Uvedu nas u kuću, skuvaju nam kafu,
Iseckaju krastavce, paradajz, sir. I sve vreme se izvinjavaju što nemaju
ništa drugo da ponude, jer rade u Pirotu i samo su svratili od staraca da
pokupe sir za prodaju.
Mi se ne bi ljutili ni da su nam samo na kapiji sir prodali.
 
negde 2003 ili 2004, oko desetog juna, moj drugar i ja smo bili u CG..imali smo pet slobodnih dana i odemo do Budve da nadjemo smestaj, neko mini letovanje...odemo kod nekog Ivana i pitamo za smestaj, on nas ladno otkaci...imao 12 soba, dve zauzete i rece nam, NE ISPLATI MI SE DA IZDAJEM SOBE NA PET DANA...mi ne verujemo, odemo do drugog lika i taj nas otkaci, isti izgovor...tek iz treceg pokusaja, nadjosmo smestaj...gostiju nema, a ovi likovi ocekuju neko cudo da se dogodi
 

Back
Top