E ovako, prvo da kažem (moje) mišljenje da je LOTR po meni jako loša trilogija, evo i objašnjenja:
Prvo što sam nekoliko puta pokušavao da čitam knjige (i Hobita i Prsten) ali ne ide, odustajem posle dvadesete strane a jako volim da čitam knjige. Ono za šta ja "skidam kapu" filmovima jesu samo efekti i ništa više (s' obzirom na period kada su snimani), drugo što je Džekson "uništio" glumce time što je uradio što niko nikada nije - odjednom snimio tri dela filma, trilogija odjednom, ne valja, treće što po meni Džekson nikakav pečat kao režiser ne ostavlja na film (samo prenese šta je napisano a to opet nije dobro, e ako se sad neko javi sa: "Filmovi su jako uspešni" pa naravno kada su očekivani četrdeset godina... I veoma sam ljut što je Spilberg odlučio da Džeksonu ponudi režiju novog Tintina, to će biti haos (Tintin mora, prosto mora biti ispričan iz ugla brze i blago nerealne komedije što jedino, jedini i niko više, Spilberg može da uradi)...
Znam da ću biti napadnut od strane LOTR fanova ali imam pravo na svoje mišljenje...
Što bi bio napadnut ,ćaskamo.Daleko neobičnije mi je to, gotovo je suviše često da bi bila slučajnost,da je LOTR prilično nepopularan među mlađim ljudima .Kreće se od ravnodušnosti do odvratnosti.Ne znam zašto im se ne dopada.Moguće da je LOTR,barem roman bio plod duha jednog vremena,mada nezavisno od filma roman teško da može biti loš.Ali stvar ukusa.Još više me čudi što se među mlađim isto tako veća prednost daje seriji Game of Trones.Odgledao sam neke scene i za razliku od triologije LOTR,koja ima i neku moralno poučnu,čak i duhovnu dimenziju ,Game of Thrones mi isuviše liči na neku video igru tipa Oblivion.Ali da ne kritikujem,gledao sam samo delove,ne i celinu.
Pirati prvi deo - super; drugi - savršen; treći - tako-tako... Četvrti - užas živi. Nisam verovao da promena režije može toliko da utiče na sam kvalitet filma jer četvorka uopšte nema kvalitet (uništena ideja, Aqua di Vida bi bila savršeno "iskrojena" u rukama Gora Verbinskog, siguran sam u to), Verbinski je odlično uradio tri dela, ovaj četvrti veze s' serijalom nema. Nije to taj Džek Sperou, nekako nije to taj Džoni Dep (eto tako mi se čini)...
Pirati sa Kariba su zamišljeni kao avantura,bez nekih posebnih ambicija osim da zaradi brdo love.A ipak su za taj filmski žanr ispali dobri.Prvi deo je slabiji po mom mišljenju,jer je suviše ozbiljan za takav tip filma.Treći deo je reciklaža drugog.Četvorka je možda lošija za nijansu jer je lik Džeka Sparoua postao sporedan.Glavna priča se odvija između tri para -sveštenika i sirene , Crnobradog i kapetana Barbose,i Džeka i Angelike.Unutar priče oko sva tri para oko kojih se sve vrti Džek deluje najbeznačajnije,gotovo kao neka vrsta kustosa u muzeju,naratora koji pokazuje predmete koje su stvorili drugi ljudi,a on je tu samo u svojstvu vodiča kroz priču.
Tako da bih se složio da je dvojka najbolja,jer tu priča oko samo jednog para- Džek versus Dejvi Džons.A Džek nije statista nego glavni junak.
Dok je Barbosa pravi zlikovac kakav i treba da bude,a ne sentimentalni gusar u penziji,kao u četvorci.