- Poruka
- 70.744
Koje su to današnje medicinske prakse koje će možda jednom biti bizarne? Postoje li uopšte ili smo sada već na nivou kada je svaka praksa dobra? 
Uvrnuta medicina: Najbizarnije medicinske prakse u istoriji
Početkom 20. vijeka liječnici su bili potpuno nepripremljeni za liječenje pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti koji su u to vrijeme preplavljivali bolnice. Jedan od tretmana koji je postao popularan tridesetih godina prošlog vijeka je lobotomija, odstranjivanje dijelova mozga kako bi se suzbili depresivni simptomi.
Čak i u to vrijeme, priznato je da je ovo bila opasna praksa koja je često ostavljala pacijente sa trajnim invaliditetom, uništavala njihove sposobnosti za funkcionisanje u društvu, njihovo pamćenje i njihovu ličnost. Ipak, više od 40.000 ljudi je samo u Americi bilo izloženo lobotomiji, često bez pristanka.
Nama poznati kao elektrokonvulzivna terapija (ECT), tretmani elektoršokom su prvi put korišteni četrdesetih godina prošlog vijeka kao alternativa za lobotomiju, i to za liječenje raznih oblika depresije i manija, a najčešće se primjenjivala u liječenju histerije.
Elektrokonvulzivna terapiju je bila oštro kritikovana u javnosti zbog pretpostavke da povećava rizik od samoubistva kod pacijenata koji su liječeni na ovaj način. Jedan od njih je i Ernest Hemingvej. Terapija elektrošokovima je često prikazivana i na filmskom platnu, pa je to još više pojačalo kritike. Još od početka primjene ovog vida liječenja postojao je i problem etičke prirode zbog nedostatka saglasnosti pacijenata i nemogućnosti da se davanjem anestezije ublaži bol koju pacijenti tokom tretmana trpe.
Trepanacija je hirurška metoda koja je podrazumijevala bušenje lubanje kako bi se olakšao pritisak u mozgu, a koristila se u liječenju epilepsije, mentalnih poremećaja i migrene. To je također bio uobičajeni zahvat pri fizičkim povredama glave, kao što su fraktura lobanje, jaki udarci u glavu i sl. Ova metoda je često bila fatalna, zbog infekcija mozga koje su nastajale kao direktna posljedica bušenja lubanje u nehigijenskim uslovima.
Praksa bušenja lubanje za ublažavanje pritiska i liječenje težih oblika depresije se i danas na neki način koristi, ali sa mnogo više humanosti (i sa anestezijom) nego što je to bio slučaj u srednjem vijeku.

Uvrnuta medicina: Najbizarnije medicinske prakse u istoriji
Lobotomija

Početkom 20. vijeka liječnici su bili potpuno nepripremljeni za liječenje pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti koji su u to vrijeme preplavljivali bolnice. Jedan od tretmana koji je postao popularan tridesetih godina prošlog vijeka je lobotomija, odstranjivanje dijelova mozga kako bi se suzbili depresivni simptomi.
Čak i u to vrijeme, priznato je da je ovo bila opasna praksa koja je često ostavljala pacijente sa trajnim invaliditetom, uništavala njihove sposobnosti za funkcionisanje u društvu, njihovo pamćenje i njihovu ličnost. Ipak, više od 40.000 ljudi je samo u Americi bilo izloženo lobotomiji, često bez pristanka.
Terapija elektrošokovima

Nama poznati kao elektrokonvulzivna terapija (ECT), tretmani elektoršokom su prvi put korišteni četrdesetih godina prošlog vijeka kao alternativa za lobotomiju, i to za liječenje raznih oblika depresije i manija, a najčešće se primjenjivala u liječenju histerije.
Elektrokonvulzivna terapiju je bila oštro kritikovana u javnosti zbog pretpostavke da povećava rizik od samoubistva kod pacijenata koji su liječeni na ovaj način. Jedan od njih je i Ernest Hemingvej. Terapija elektrošokovima je često prikazivana i na filmskom platnu, pa je to još više pojačalo kritike. Još od početka primjene ovog vida liječenja postojao je i problem etičke prirode zbog nedostatka saglasnosti pacijenata i nemogućnosti da se davanjem anestezije ublaži bol koju pacijenti tokom tretmana trpe.
Trepanacija

Trepanacija je hirurška metoda koja je podrazumijevala bušenje lubanje kako bi se olakšao pritisak u mozgu, a koristila se u liječenju epilepsije, mentalnih poremećaja i migrene. To je također bio uobičajeni zahvat pri fizičkim povredama glave, kao što su fraktura lobanje, jaki udarci u glavu i sl. Ova metoda je često bila fatalna, zbog infekcija mozga koje su nastajale kao direktna posljedica bušenja lubanje u nehigijenskim uslovima.
Praksa bušenja lubanje za ublažavanje pritiska i liječenje težih oblika depresije se i danas na neki način koristi, ali sa mnogo više humanosti (i sa anestezijom) nego što je to bio slučaj u srednjem vijeku.