Nadrealizam i surealizam -pravac u umetnosti

N

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
Nadrealizam
je umetnički pokret nastao u Parizu.Nadrealizam je nastao i razvijao se neposredno iz italijanskog metafizičkog slikarstva i dadaizma.
Andre Breton (pesnik )je prvi okupio umetnike novog smera svojim "Manifestom Nadrealizma " 1925.godine,
Nadrealisti su prezirali sve zakone i ustaljene običaje i okrenuli su se od stvarnosti i usmerili svoje napore istraživanju ljudskog duha za koji su smatrali da je potisnut i ugušen društvenim pritiscima. Breton je definirao nadrealizam kao

"diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije".


Fantazijska, iracionalna, imaginacijska komponenta umetnosti oduvek je izražavala tajnovite predele ljudske duše.
Evropska likovna umetnost od srednjeg veka do danas otvara izvore imaginarnog na razne načine.
Tek u nadrealizmu su ove strukture ljudskog bića izašle u prvi plan i umetnici su se skupili u jedinstven pokret.
 
Jaroslav Kukowski (rođ 1972, Poljska)

Slikarstvom se bavi od mladosti.
Umetnikov rad je usmeren ka dubinskom proučavanju ljudske prirode.
Njegovo delo je svet nadrealističkih stvorenja, koja remete duh osetljivog posmatrača.
U njegovom delu možemo primetiti grotesku i ismevanje nesavršenosti života, i osetiti signale opasnosti i pretnje.
Njegov pogled na život ponekad se čini veoma drastičnim i preuveličanim.

Kukovski je majstor crtanja, radi na klasičan način, slika lutanjem.
U njegovom delu postoje simbolični elementi koji mogu izazvati kontradiktorne reakcije publike.



9.jpg

J.Kukowski -Oil On Board

slonce_peru.jpg

J.Kukowski -Oil On Board

surrealism (1).jpg

Elements Of Betrayal
J.Kukowski -Oil On Board
 

​


Manifest nadrealizma 1924.


Metafizička škola je nastala u talijanskom gradu Ferrara 1917. godine. Nastao je iz susreta četvorice umjetnika: Giorgia de Chirica, Carla Carráa, Alberta Savinija i Filippa de Pisisa. Naredne godine joj se pridružuje i Giorgio Morandi. Grupa se 1920. raspada. Ti umjetnici sami sebe određuju kao metafizičare, to jest smatraju da vide onkraj stvarnosti. Njihova djela, čije značenje često ostaje tajanstveno, priopćavaju osjet nestvarnosti, iščekivanja neobičnog događaja, prizivaju tišinu i san. Što metafizičke slike čini tako "uznemirujućima"? Raspoloženje koje ih prožima - očaravajuće, a istodobno odbojno. Ništa od onoga što je naslikano nije onako kakvim se čini: predmeti se postavljaju jedan uz drugi bez logičkog smisla, a odnosi koji ih povezuju ostaju nepoznati. U tehničkom pogledu savršeno kao antičko slikarstvo, metafizičke slike ne teže tome da budu provokativno neugodne kao i dadaističke, već nas upozoravaju da nas i neživi predmeti mogu uvući u čarobni krug, u začaranu dimenziju.



1936 Reunion d'insectes.jpg

Reunion d" insectes (1936)
Andre Masson



1935 Pupae to Toledo.jpg

The Pupae To Toledo (1935)
Andre Masson



​

 
Tipični motivi nadrealističkih slika povezuju nespojive oblike u biološkom svijetu ili zrcale neodržive ravnoteže u fizičkom.
Tako neki stvaraju biološki "moguće", ali neviđene i nepostojeće oblike organičkog svijeta, kao na slikama Francuza Ivesa Tanguyja (1900.-1955.) koji slika duboka beskrajna prostranstva u kojima se nalaze fantastični oblici - svijet apsurda i deformacija s izvorištem u podsvijesti.

Paul Klee (1879.-1940.) stvara isto jedan nepostojeći prostor koji je neizmjeran, sastavljen od pomno slaganih ploha nježnih boja, najsuptilnijih prijelaza koji zahtijevaju pomno promišljanje i prepuštanje mašti – spoj dječje naivnosti i jednostavnosti s vrhunskim znanjem i majstorstvom umjetnika. Dakle, jedno poetično i apstraktno slikarstvo u kojem boja ima potpunu autonomiju. Klee bi rekao: "Umjetnost je izrazito subjektivna", i … "Umjetnost ne predstavlja ono što je vidljivo, nego stvara vidljivo."

Drugi slikari, poput najpoznatijeg nadrealista – Španjolca Salvadora Dalija (1904.-1989.), nastoje što dublje prodrijeti u ponore ljudske podsvijesti (osobito strahova, bjesova, nemoći i mržnje). Dalí nastoji što točnije prikazati, u zbilji nemoguće, kombinacije iz snova, i to tako uvjerljivo da se doimaju posve istinitima. Te "fotografije sna" su tako pomno realistički naslikane da podsjećaju na naturalističke prikaze prirode iako im sadržaj nije životna svakodnevica nego vizije što ih duh i mašta stvaraju u snovima.

Sablasne prizore koji kao da izviru iz nekog sna prikazivao je i Nijemac Max Ernst (1881.-1976.). On je bio Duchampov suradnik još u doba dadaizma, a jedan od prvih i najistaknutijih nadrealista. U svojim slikama kombinirao je kolaž i frotaž (franc. frottage = trljanje) iz kojeg je dobivao posebne efekte (dekalkomanija).

Blaži tip nadrealizma samo zbunjuje, ne izaziva tjeskobu ili nelagodu tipičnu za nadrealistička djela, već se doima više kao zagonetka i duhovna zabava. Takvo slikarstvo zastupa Belgijanac René Magrite koji se najdoslovnije poigrao s pojmom "slike" stvarnosti i umjetničke "slike". Na njegovim se slikama nespojive "bezezlene" stvari i pojave stapaju krajnjom jasnoćom i oštrinom.

Sličan pristup imao je i Engleski grafičar M.C. Escher koji istražuje paradoksalne, prividno istinite, a zapravo nemoguće prostorne odnose.

Posve optimističan i blago ironičan pristup ima i Španjolac Joan Miró čije su slike obijesne igrie veselih boja, rasutih apstraktnih oblika u plohama mekih obrisa, ili pak oštrih linija u kojima prepoznajemo figure pretvorene u znakove u neobičnoj igri.

Za razliku od ovakvih kombinacija Talijan Alberto Giacometti (1901.-1966.) zaokupljen je prikazivanjem samospoznaje, egzistencijalizma kroz svoje istanjene krhke figure koje su uvijek neko mišljenje u prostornom odnosu. Dok je Marino Marini (1901.-1980.) zaokupljen problemom ravnoteže i gubitka ravnoteže prikazujući uznemirenje ljudskog bića. Njegove brojne varijacije konja i konjanika se sve više sjedinjuju u tragičnom posrtanju i padu.
 
LpiJQkR.jpg

Dragan Bibin-Oluja

Dragan Bibin (1944., Srbija) koristi cikluse uljanih slika da istraži ideju nasleđa - kako svog umetnika, tako i našeg civilizovanja. Posle „Ljudskog stanja“ (2014) i „Nedovršenog“ (2017),
njegov novi ciklus „Poplavni talasi“ nastao je iz njegovog interesovanja za teoriju romantičara umetnosti Džona Ruskina o „Uzvišenom“ u Turnerovom delu. U ovoj teoriji Ruskin analizira
katarzu koju doživljava svedočeći o razmerama i moći prirode kroz poplave i oluje. Primenjujući
ove pojmove u svom svakodnevnom vizuelnom okruženju, Bibin je stvorio ove slapove rušećih zidova prikazanih kao talasi crvenih šupljih opeka. Predstavljajući i Vavilonsku kulu i Veliku poplavu, ova platna su, kao i uvek u Bibinovom delu, ispunjena balkanskim istorijskim i kulturnim referencama: jeftine crvene cigle, graditelj crkava iz Ktitora ili iz vizantijskog doba, šlemovi koji se slupaju, rukavice, čitav vizuelni leksikon lako dostupan izvan njegovog novosadskog studija.
Unfinished+#06,+Confessional+(oil+on+panel,+2x+45x60)+05.jpg

Unfinished,Confessional
 
VM_shores16Gregory Euclide.jpg

Gregory Euclide

Gregori Euclide stvara jedinstvene slike, skulpture, diorame i instalacije mešanih medija
istražujući pejzaže, vodu i sudar prirode i čovečanstva. On koristi razne pronađene predmete, prirodne i veštačke, da istraži uticaj čovečanstva na svet prirode. Euclide nas poziva da istražimo svetove u kojima spaja stvarne i zamišljene slike, predmete i materijale kako bi izazvao osećaj nostalgije, preispitao stvarnost sadašnjeg trenutka i pružio pogled prema budućnosti.

Euclide.Web.jpg

Gregory Euclide (American, b. 1974), What I Found at the Falls What Cautions Release on the Land, 2013,
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Svetski dan umetnosti
Odgovora
5
Pregleda
121
Nina
Nina
Nina
Festival ulične umetnosti u Gruziji
Odgovora
12
Pregleda
160
Mileta iz Talesa
Mileta iz Talesa
Nina
Kralj Čarls III | Akvarelista i pokrovitelj umetnosti
Odgovora
16
Pregleda
136
Nina
Nina

Back
Top