Nadprirodne stvari...

Sjecam se da kao djecak mali sam voljeo nadprirodne stvari,fascinirale su me piramide,avanturisticki zivot,numerologija,iako nisam znao sta to sve znaci a pogotovu uvijek sam bio opcinjen lijepim zenama. Zapravo cijeli svoj zivot sam proveo sanjajuci i mastajuci o jednoj djevojci,ne sada da je to cijeli zivot bila jedna konkretna osoba nego da pronalazim ljubav svog zivota i idem u avanturisticka osvajanja sa njom. Istrazivati nadprirodno kao Indiana Johns. Smijesim se putujem,razgledam,pijemo i posjecujemo razne partije,ludujemo lupujemo, brza auta i motocikli, divlje noci. Bas sam uvijek bio za to, no nekako se to promijenilo. Smatram da sam nasao zenu svojih snova,samo nije ispalo kako sam ocekivao,nema tih ludovanja mozda nemam dovoljno brz auto a vise nemam ni motor koji i onako nije bio dovoljno brz. Sagledam stvari i razmisljam do kuda sam to otisao u sto sam se ovo pretvorio,u nekog ozbiljnog covjeculjka od 22 godine, koji je do 19 godine dok nije upoznao nju znao prodati sve samo da bi imao dovoljno za dobar provod,ako bi se u kafani zalomilo do jutra pa svi popili sav novac koji su nam davali roditelji,znao sam vaditi mobitel na sto i pitati konobaricu "koliko tura pica moze doci za ovo", ili cak pridruziti se striptizeti u kavezu te izvoditi neke gluposti sa njom. Znao sam uzivati provoditi se kao da je to bila moja posljednja noc zivota,kao da nema sutra i kao da nicega nece biti. Ovaj blog mi vise sluzi kao neka psiho analiza sebe samog,pise da bi mogao citati poslije i barem pokusati razumjeti samog sebe. Tako sada kada pogledam moj zivot sastoji se od jutarnje vjezbe,dnevnog nekog tzv.ucenja,vece vrijeme za net i tv pogledati neki dobar film,vikend sa djevojkom. Smanjio sam izlaske s prijateljima jednostavno mi brate vise ne odgovaraju, ostali su na nekom istom nivou i uvijek donose neke tako glupe odluke,umjesto da rjesavaju neke bitne egzistencijalne probleme koje imaju jasu po nekim elektronskim uredjajima i posljednje novce sutaju na to,a vako lagano tonu u propast. Kazem im iskreno sta mislim o tome naljute se kao da im nije pravo.Ali ne mogu da otrpim i da usutim,najteze mi je bilo kada sam rekao prijatelju da ga djevojka vara,tresao sam se kao prut,i izvinjavao se sto mu javlja,bas mi neugodno bilo.Ali znao sam sebe nisam mogao ucutjeti,zacepiti labrnju i sutjeti,osjecao sam se kao da ga izdajem pa sam morao da lanem i kazem. Po netu vrijeme gubim gledajuci paranormalne pojave,numerologiju,personalni horoskop i na kraju se uvjerim da imaju neki sablon po kojem izbacuju ocitanja i sve je tako bijedno i jadno ccc bas se nekada nasmijem ali kako opisuju ako se ozbiljno zadubim mogu cak i da povjerujem u tu nadprirodnu glupost. Gledam svijet oko sebe,tako lagodno zive,tako bez savjesti i osjecanja,mrzim to i ako nisam tip koji pokazuje svoje osjecaje,cuvam ih za sebe ali imam potrebu da ih izbacim i kazem,kada pogledam sta se sve loshe cini pozelim da sam supermen da to promjenim da pomaknem kocnicu koja usporava osjecajne vrijedne i vjerne a ubrzava kriminalne loshe i lazne.

Bas nekako vise nemam zelje za sebe,smatram se dovoljno sretnim mozda nezadovoljnim ali sretnim,dovoljno mi je zdravlje,voljena osoba i koja kinta kao studentu u dzepu...za pivu i izlazak (rijetko se desava)....

Bas kada legnem gledam kroz prozori i onako sinoc bez sna prevrcem se po krevetu gledam u zvijezde iako ih je bilo malo samo par zvijezdica razmisljam,gledam ikazem veceras nista ne zelim za sebe,zelim da se svijet iskorijeni od losih ljudi i da se svi vole da se prepuni ljubavlju te da nestane zavidluk i loshe namjere da se volimo i iskazujemo osjecaje jedni drugima svako da ima svoj uzak krug prijatelja i ljudi na koje moze raacunati te da se paze,da na cijeni opet budu ljubav,vjernost,povjerenje,iskrenost i prijateljstvo da se loshe izbaci i da se samo dobro radi i da se dobro za dobro vraca...Tako sam u tom razmisljanju i zaspao,dok ujutro se probudio opet onako lijen,zapoceo isto dan i zavrsavam ga bez icega da sam poduzeo :D!
Ma promijenit cu ja to! Potrudit cu se! :D Jer mogu i zelim! Tjesim se licnom motivacijom!
 
E Pisac,ovo si tako lepo napisao,iskreno i iz srca.Veruj,ja licno zalim za svim tim izgubljenim ljudskim vrednostima.Ali tesim se jer kaze nas narod sve sto dodje mora i da prodje,ovo vec dugo traje pa se samim tim nadam i da ce uskoro proci.Veruj da se svi cestiti i dobri ljudi isto tako osecaju.Kada bih imala moc samo to da ostvarim....Da svo zlo sveta zaustavim.....
 
E da bas je nekako to tuzno,posmatrati svijet u sto se pretvara, ljudi su sve dalji, i kada nekome kazes kako se osjecas kada s nekim pricas ono gleda te kao da si pao s marsa!:)! Vise osjecajnih ljudi bude na blogu,forumu,ono kao da se vise moramo svi kriti iza Korisnickog imena,da bi mozda mogli biti shvaceni i nase zelje da bi smo rekli da i drugi vide! Mah eto nista vise nije kao prije, na TV-u ne sjecam se kada sam pogledao da je neko nesto ucinio za nekoga sve se svelo na komercijalu i loshe vijesti,zalosno je ali eto...Na nama je da se nadamo boljem i da prestanu vise te loshe stvari sto su nas udaljile jedne od drugih i nadati se ostaje nam samo za dobrim stvarima i iskrenim osjecanjima bez predrasuda,osudjivanja i zavidluka, samo smijeh,sreca i nadanja :D! V.P,
 

Back
Top