...Nadmoć i objašnjenje...

...šta to uobražava moj duh
da može priznati neku nadmoć
bez uplitanja prošlosti
i znanja
da mi je nadmoć
uvijek bila nepoznata
i upoznavanje bi trebalo
sa strane da dodje
a ne da ga sopstveni duh
poradja
sjećanje na neostvarenosti mališana
potrebno mi je i sad
i do sudnjeg dana
a sudjenja
i dnevna budjenja
snove mi habaju
po mislima tabaju
i nemaju milosti
da sam sebe neću nikad
probosti
ne iz straha
to je sve iz neke pakosti
i zavisti na sudbinu borova
što im je isto kako rastu
glatki
ili bez čvorova...
 
Prošlost nadmoć daje
i snagu objašnjenja hrani
da nam je saopšti.....nama.....vrani
što ne grakčući na grani bora sedimo
i čekamo....
čekamo da sami sebi kažemo koliko vredimo
sa čvorom il' bez čvora,
onako kako smo prošlim činjenjem odredili da mora

pozdravčiiiiiiić :uja:
 
i zavisti na sudbinu borova
što im je isto kako rastu
glatki
ili bez čvorova...

...mogla bih im zavideti na njihovoj sudbini, što im je svejedno, što se ne koprcaju, što se ne odupiru životu, zamislim se nekad dok stojim pod njihovom krošnjom i mislim da li bih i ja mogla tako stajati okovana i osuđena na jedno mesto...i onda znam da ne bih i da je Bog ipak bio milostiv prema meni...iako mi je dao lutanje duha....

...a možda i borovi imaju lutajući duh...ne znam
 

Back
Top