NAPOMENA: Ovaj blog nije za politička prepiranja i svako ko ima nešto protiv studenata, nije dobrodošao da komentariše. Nije tema, već blog.
Dakle, neumoljiva borba studenata da izbavimo našu dragu zemlju iz tame u koju smo dovedeni od strane (ne)ljudi koji nemaju trunku obraza, laganim koracima (bukvalno) dosiže svoju kulminaciju. Ne mogu, a ne biti zadivljen takvom predanošču, takvom voljom i patriotizmom koji obitivaju u njihovim mladim srcima. Uzdam se da je ova borba, bar ovog puta, iskrena borba, a ne plišana revolucija koja se dogodila petog Oktobra. Činjenica da studenti odbijaju poziciju kao i opoziciju je dobar znak. Njihov pokret nije inspirisan političkom ideologijom.
Većini srba smučilo se da gledaju kako nesposobni dobijaju poslove onih koji su daleko bolji naspram njih, smučilo nam se da gledamo kako su nepotizam i korupcija u potpunosti inficirali ono što su nam predaci poverili na čuvanje vekovima. Ova borba je i borba da dokažemo da smo dostojni naših predaka, da smo dostojni da zbacimo okupatore i izbavimo Srbiju iz mračnog srednjeg veka u kome se nalazi.
Vidovnjak nisam i ne bih mogao predvideti budućnost naše zemlje, ali se uzdam da će studenti doprineti da ona postane bolja za sve nas, da više niko ne beži iz ove zemlje zarad boljeg života kada taj isti mogu imati ovde.
Molim narod Srbije da pruže podršku studentima, da ih podrže u ovoj borbi kako ne bi ostali sami zastupajući interese bolje Srbije. Građanska neposlušnost postaje obaveza kada je zemlja okupirana.