Nada je zalud, to znam,
iako poslednja mre,
nestala je za mene...
Jutarnje Sunce
kad mi se nasmeje,
vetric kad zacarlija
osmeh mi izmami i
sama sebi postanem milija.
Jutro je uvek bolje od veceri.
Ono mi budi nade,
da cu voleti istim zarom,
da ce mi telo goreti,
poznatim ugaslim plamom.
Tinja nesto u meni,
gorim od zelja i osecanja,
al sta je to prokleto u zeni
pa prima samo prazna obecanja?
Ah, ta pusta zelja za strascu,
pa makar trajala i jedan tren,
opet sa trona pascu
ako on postane njen..
Nemam prava da te molim,
ne mogu nista od tebe da trazim,
mogu samo u tisini da te volim
i suzama oci da vlazim...


iako poslednja mre,
nestala je za mene...
Jutarnje Sunce
kad mi se nasmeje,
vetric kad zacarlija
osmeh mi izmami i
sama sebi postanem milija.
Jutro je uvek bolje od veceri.
Ono mi budi nade,
da cu voleti istim zarom,
da ce mi telo goreti,
poznatim ugaslim plamom.
Tinja nesto u meni,
gorim od zelja i osecanja,
al sta je to prokleto u zeni
pa prima samo prazna obecanja?
Ah, ta pusta zelja za strascu,
pa makar trajala i jedan tren,
opet sa trona pascu
ako on postane njen..
Nemam prava da te molim,
ne mogu nista od tebe da trazim,
mogu samo u tisini da te volim
i suzama oci da vlazim...


