Kao zalazak sunca, tiho i necujno
kao da se nista posebno ne desava
zamenila je starost mlade godine
koje su otisle put zaborava
zivot pun oseka i plima
stisavao se kao more posle bure
Prolaznost vremena
meri se mojim godinama
drhtave ruke u krilu i moje kose sede
proslost cuvam u albumu u secanja
izbledele slike zato vise vrede
Uveli cvet moje mladosti
njise se na vetru zaborava
tek osvezi ga malo rosa mojih ociju
i mirisi nekih davno pokosenih trava
bude me u noci cekaju jutra
Minuli su dani slave
tragovi odavno bez traga
i davno vec je senka prosloti
zaklonila moje sunce
dok ja polako,na horizontu starosti
gubim svoju zvezdu vodilju
...KAO KLETVA TVOJE IME
BUDI ME I USPAVLJUJE...