
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NA RUBU ...
Odvaljujem komad sebe... stene
Da pero kraj tebe postane
Tela kao struna napregnutog
A opet opuštena u mekoti nas
Na tihom rubu noći žena u meni da se vine
I želja mi tobom zaplovi
Nesputana ničim
Samo ruke tvoje su joj medja
I postah pero....
Na dlanove ti stah cela...

PS Dobro večeeeeee.....
