
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NA KRAJU DANA...
Dan......dani....pokretna traka
A traka......jedva progovara
Ćutanju svome prepuštena
Snazi svojoj ostavljena
U neka čekanja setna umotana
Jaka i slaba
Od tuge do sreće samo korak je deli
Ni tuga ni sreća same korak ne prave
Muzika joj vrisak zagluši
Samoću lepotom preplaši.
Napokon mir u kasni sat tek
I samoća opet, al’ ovog puta željena
Da složi i isprati sama svoj dan
Navika i potreba posle celog dana kad tudja sam.
Pijem vino da uspavam umor
Navika....jer umor sam zaspati neće
Ramena se spuštaju i ruke težaju
Misli se lenjo prepliću
Jedna o drugu sapliću
Pa da se ušuškam u ruke
Poljubac u kosu......spavajući
Umor umor ljubavlju zagrli
Bez reči će se ruke sviti oko mene
I sklopiti mi kapke snene.
A ruka neka ako krene
Oba sna će iz sna da prene....

PS laku noć.....
