Na danasnji dan...

Danas 24 februara 2010 je deset godina kako su mi se tog jednog dana desile tri dogadjaja ovim redom...
Otisle su moje dvije kcerke sa kumovima na krstenje...
Dobila sam unuka Luku...
Umro mi je otac...
Bilo je to ovako...
Krstenje u kuci ,moja se djeca raduju ...Uz sve cestitke sa kumovima krecu do mjesta krstenja ....
Ostajem kuci da dovrsim svecani rucak i sretna docekam kcerke i kumove,,,
Trpeza posebno svecana kako valja ,ja osokoljena radoscu,ne hodam letim ...Skoro sve je spremno cekam da se pojave slavljenici kad se oglase telefon ..
Zet mi javlja da sam dobila unuka ...Nijesmo htjeli da ti kazemo dok se sve ne zavrsi da se ne brines bezpotrebno...Divno dvije radosne vijesti u magnovanju ocekujem i trecu....Stizu slavljenici i slavlje se udvostrucuje....Opet zvoni telefon svi gledaju u mene i ja krecem ka hodniku,malo sporo ovo je ta treca koju sam cekala ovo je isto neka radosna...vucem noge , mnogo sam se radovala mozda ovo nije nastavak ,sto ako nije ovo radosna treca vijest ,gledam telefon i ne dizem slusalicu....Prestade da zvoni ali samo na kratko...Dovikuju mi da se javim i to cinim ...Mama mi govori tihim glasom sine moj ocu da ti kazem nesto sto je neminovnost i moras biti jaka...Odma sam znala i sve u meni je vristalo a glasa nije bilo ...
Sunce vise nece da grije onog sto za mene sunce nece da izadje, kad mi njega ne bude medju zivim...Umro je moj otac stub svega sto vrednujem cijenim volim...
Sve tri dogadjaka u jednom danu prije tacno deset godina...Kako zivot daruje i uzima kako tecei ne pita kad ce da te obraduje a kad da te raztuzi...
 

Back
Top