31. Oktobar 1517. godine bio je istorijski dan kada je Martin Luter, reformator, zakucao svojih 95 teza protiv pokvarenosti, zloupotreba i gadosti Rimokatoličke crkve na crkvena vrata u Vitenbergu. One su dale snažan podsticaj protestantskoj Reformaciji.
Od tih vrata 95 teza su se prepisivale, prevodile i naširoko posejale kroz Nemačku i velikim delom Evrope na jezicima koje je običan narod mogao lako razumeti. Ovo je izazvalo najogorčeniji i najžešći bes od strane crkvenih vlasti kao i od strane odanih rimokatoličkih pristalica koji se jedva može zamisliti ili opisati.
Iznova i iznova su tragali za Martinom Luterom i gonili ga kao životinju. Crkva ga je podmićivala, pretili su mu, sudili mu, a naposletu su ga isključili, ali on se nijednom nije odrekao svojih spisa niti ublažio svoje reči ili poruku. Kada je trebalo da se pojavi pred Državnim saborom u Vormsu, njegova čvrsta odluka bila je sledeće:
"Očekujte bilo šta od mene, samo ne bekstvo i odricanje.
Bežati ne mogu, a još manje odreći se.
... odričem se sledećeg:
Pre sam govorio da je Papa Hristov namesnik. Sada kažem da je on Gospodu protivnik i apostol đavola!
Ne mogu i neću se odreći jer za hrišćanina nije bezbedno da govori suprotno u odnosu na svoju savest.
Ovo je moj stav! Ne mogu uradim drugačije.
Neka mi Bog pomogne. Amin."