Mutizam

Sad čitam u fb grupi koja se bavi decom tog i sličnim problemima, baš sam tražila pomoću lupice iskustva sa mutizmom. I tamo nekoliko nijih svedoči da se deci stanje popravilo i to potpuno, uz puno rada, razume se.
 
Sad čitam u fb grupi koja se bavi decom tog i sličnim problemima, baš sam tražila pomoću lupice iskustva sa mutizmom. I tamo nekoliko nijih svedoči da se deci stanje popravilo i to potpuno, uz puno rada, razume se.
Hvala Vam. Znam da je potrebno puno strpljenja i rada. Tek poneko pominje pojedine metode, ali bih bila zahvalna da mi neko naglasi koje konkretne još postoje. Dete je bilingualno, školski primer uzroka nastanka poremećaja. Obeshrabruje me i prenerazi činjenica da ljudi završe i visoke škole, a ne "progovore".
 
Vaš otac Vam nije mislio dobro, inače Vam ne bi ostavio takvu glupost u amanet. Da je tako, on ne bi bio pokojni.

Ево, ја те лако испровоцирах да се покажеш.
Сад сама изанализирај своју злобу и крени у лечење !

Ма ствари су просте ...
 
Ево, ја те лако испровоцирах да се покажеш.
Сад сама изанализирај своју злобу и крени у лечење !

Ма ствари су просте ...

Vi ste neotesani i ne znate gde Vam je mesto, stoga ovakvi komentari. Ne znam kako ste se uopšte našli pozvani da komentarišete temu o kojoj nemate ič pojma. Ždrebe pred rudu.
 
Poslednja izmena:
Koliko je staro dete i kojeg je pola? Ako nije tajna, naravno.
Poznajem porodicu ciji sin je imao selektivni mutizam. Pricao je sa roditeljima, sestrom, bakom i dekom, ali ne u situacijama koje su mu izazivale strah, a takvih je bilo puno. Bilo je dovoljno da kasika padne na pod i zazveci i on par dana ne govori. U skoli je gotovo sve vreme cutao. Nije bio zaostao u razvoju. Sve sto je islo pismeno radio je dobro. Isao je u specijalno odeljenje za „integraciju“ u normalnoj skoli. U takve razrede idu deca sa manjim poremecajima. Deca koja nose slusni aparat, ona koja imaju govornu manu, probleme sa citanjem i pisanjem i sl, a pomesana su sa „obicnom“ decom. Ne znam gde zivite i da li tako nesto ima kod nas.
Puno su radili sa njim, jer je imao izrazen ankciozni poremecaj, koji se izrazavao na taj nacin, blokadom, povlacenjem u sebe, a sve se promenilo kada je sa nekih 10-11 godina polako poceo da ulazi u pubertet. Da li je pomogla ta hormonska promena u telu ili sav taj dugogodisnji rad sa njim od strane roditelja i psihologa, to vise niko sa sigurnoscu ne moze da kaze. Bitno je da je to sada „normalan“ mlad decko.
Zelim vam sve najbolje i nadam se da ce se i kod vas sve zavrsiti dobro. :)
 
Koliko je staro dete i kojeg je pola? Ako nije tajna, naravno.
Poznajem porodicu ciji sin je imao selektivni mutizam. Pricao je sa roditeljima, sestrom, bakom i dekom, ali ne u situacijama koje su mu izazivale strah, a takvih je bilo puno. Bilo je dovoljno da kasika padne na pod i zazveci i on par dana ne govori. U skoli je gotovo sve vreme cutao. Nije bio zaostao u razvoju. Sve sto je islo pismeno radio je dobro. Isao je u specijalno odeljenje za „integraciju“ u normalnoj skoli. U takve razrede idu deca sa manjim poremecajima. Deca koja nose slusni aparat, ona koja imaju govornu manu, probleme sa citanjem i pisanjem i sl, a pomesana su sa „obicnom“ decom. Ne znam gde zivite i da li tako nesto ima kod nas.
Puno su radili sa njim, jer je imao izrazen ankciozni poremecaj, koji se izrazavao na taj nacin, blokadom, povlacenjem u sebe, a sve se promenilo kada je sa nekih 10-11 godina polako poceo da ulazi u pubertet. Da li je pomogla ta hormonska promena u telu ili sav taj dugogodisnji rad sa njim od strane roditelja i psihologa, to vise niko sa sigurnoscu ne moze da kaze. Bitno je da je to sada „normalan“ mlad decko.
Zelim vam sve najbolje i nadam se da ce se i kod vas sve zavrsiti dobro. :)

Hvala Vam na podršci i trudu. Drago mi je pročitati da je neko uspeo pobediti ovo mučno stanje. Devojčica ima deset godina, nikada nije bila ekstrovertna, tumačili su to kao ekstremnu stidljivost. Koliko se sećam, postalo je izraženo kad je krenula u vrtić, čini mi se sa četiri godine. Dete govori dva jezika, pretpostavljam da je i to potpomoglo intenziviranju stanja. Klasično, u određenim krugovima verbalno opšti, nemalo. Zapazih nedavno da je prestala govoriti sa osobama koje dugo nije susretala, iako je sa njima prethodnih godina komunicirala. S druge strane, upoznala je nove osobe i brzo uspostavila kontakt s njima, dok s drugima, koje godinama poznaje ne komunicira. Sastaje se i sa rođacima i drugarima i sasvim normalno se igra, samo ne govori s njima. Teško nam pada, možete pretpostaviti, osuda okoline. Nije zaostala u rastu, ni mentalno, štaviše ogroman je talenat za slikarstvo i primenjenu umetnost. Često ilustruje događaje na kraju dana, prenosi emocije na papir i uviđa sitnice koje nama starima promiču. Obožava životinje; tako ju je učiteljica pokušala animirati što je vodila ljubimce u školu. Nije pomoglo. Vama još jednom hvala i veliki pozdrav.
 
Privukao me naslov teme 'Mutizam' jer mu nisam znao značenje. A onda, me je privukao, pa evo mog komentara:
Imao sam u široj porodici čoveka koji je bio izuzetan čovek i visokoobrazovan. Nije imao problem mutizma koji je bio uočljiv, ali u izuzetnim sistuacijama kada bi ga nešto 'dodirnulo' duboko u njegovim osećanjima, nešto što bi pogodilo njegova ubeđenja ili njegov osećaj etičnosti počeo bi sa mucanjerm. Kada bi da iritiranost prošla nestalo bi i samo mucanje.
Razgovarao sam sa mojim prijateljem o tom problemu i on mi je rekao otprilike ovako, "Problem mucanja kod dece i odraslih je dublje prirode i nije ga moguće generalizovati. Neophodno je svako dete pratiti, posmatrati, i analizirati kada, u kojim uslovima i pod kakvim podsticajima nastaje mucanje, pa čak i ako je neprekidno prisutno.
Kada se uoči uzrok, iritacija ili okidač koji dovodi do mucanja onda je tek potreban dobar, požrtvovan rad sa detetom da se problem, 'uzrok' iznese na površinu, obrazloži, da ga dete ili odrasla osoba osvesti i polako počne da nadrasta problem. Potrebno je svesno vežbanje sa detetom dok dete ne prevaziđe da ga, sada nesvesni, okidač iznuta iritira. Kada se osvesti problem, onda on više ne bude problem."
 
Mutizam. Ima li nade, ima li izlečenja?
Moguće je. Naravno, kao što je neko vec pomenuo, uz stručnu pomoć. Lečenje je dosta uspešnije kod mlađe dece (pomenuli ste da dete ima 10 godina) tako da su dosta velike šanse da sve bude u redu :D I opet da se nadovežem, potrebno je strpljenje jer to ne nestaje preko noci - "hajde sad pricaj normalno s ljudima" nece upaliti xD
Što se konkretnih metoda tiče, nemam ništa posebno da kažem, korišćenje lekova je uspešno, ali ne znam koliko se koji psihijatri (ako Vas psiholozi upute kod njih ili dođete do njih na bilo koji drugi način) odlučuju na to zbog uzrasta dece. Poenta - ne plašite se lekova ako do njih dođe xD
I sa zakasnelim lečenjem se postigne uspeh, nekad ne potpuno izlečenje, ali dosta veliki pomak. Stoga verujem da ce kod Vas biti sve u redu :)
 
Mutizam. Ima li nade, ima li izlečenja?
Селективни мутизам (СМ) је поремећај анксиозности у којем особа која је уобичајено способна за говор не може говорити у одређеним ситуацијама или специфичним људима. Селективни мутизам обично постоји са стидљивошћу или социјалном анксиозношћу. [1]Људи са селективним мутизмом не говоре чак и када последице њихове немости укључују срамоту, друштвено одбацивање или чак казну. [2]Селективни мутизам је присутан код отприлике 0,8% људи у неком тренутку њиховог живота.[3]
 

Back
Top