joj meni su njegove face extra....slatko mi je to...
a ja, a ***** li ga, nekad mi je bilo blam, pa nije bilo teorije da mi vidi lice do svrsavam (smejte se, al cak sam i jastuk navlacila na lice pod izgovorom da me strah da me neko ne cuje).
sada mi je sve jedno....gledam ga pravo u oci, i ne razmisljam kakva mi je faca...
sto se tice zvukova, nema tu pravila. nekad samo tiho uzdisem i stenjem (retko doduse), nekad moram da budem tiha (to kad neko spava u sobi pored nas, sto je takodje retko), nekad se cujem al nista pretarano (sto je najcesce) a nekad vristim ko da me kolju.....