Ali je bio neuporedivo bolji bokser (zasigurno jedan od najboljih teskasa ikada), plesac i carobnjak u ringu, pogotovo, kad je tek poceo i prije nego sto su mu oduzeli dozvolu za boksanje i titulu, sto je ogromna steta jer su ljubitelji boksa sirom svijeta ostali zauvijek uskraceni da dozive koliko-toliko savrsenog Alija, tako da nije ni cudo sto ga je Frazier slozio u NY 1971. godine. Doduse, Henry Cooperov krose (Enry's 'Ammer) mu je zabiberio corbu Londonu.
Tehnicki je bio mnogo bolji od pok. Smokin' Joea, tu nema nikakve diskusije. Odlican direkt koji je drzao protivnike na distanci, stravicno brze ruke za teskasa (kombinacije), i najvaznije, fenomenalan rad nogu koordinisan sa vratom i ramenima, pa je mogao da se izmakne u sekundi ili nevjerovatnim pokretima vrata da izbjegne lavinu udaraca (pogledati fajt sa Listonom). Docnije, starenje i tezina cine svoje, pa nije puno plesao u ringu, ali je isto tako najjacima u svojoj generaciji stao na crtu. Neki riskantni potezi su bili isplativi, kao rope-a-dope sa Foremanom. To je ipak covjek kome je Norton slomio vilicu, ali je nastavio da boksa. Najvaznije od svega, Ali je bio strateg u ringu, znao je odlicno da ga koristi, i mnogi bokseri i suvremenici su kazali za njega da je bio "a scientific fighter". Koristio je mozak i zato je bio vrlo nezgodan. Uz sve to, protivnika bi psihicki nadvladao prije borbe, posjedovao je nesvakidasnju mentalnu izdrzljivost, veliko srce (pogledati treci fajt s Frazierom u Manili), mada, jako arogatan, vrlo cesto beskompromisno verbalno surov i sadisticki nastrojen prema svojim protivnicima, ali i sarmantan zajebant, naprosto neodoljiva osoba koja je s lakocom osvajala ljude. Njegovi intervjui su interesntni koliko i borbe (vidi, ima par starijih s Michaelom Parkinsonom). Nevjerovatna i neponovljiva licnost, covjek koji je nemjerljivo obogatio svijet boksa, iako je trebao otici u penziju tamo oko 1976. godine.