Mučenički Drezden

Са неким ко сматра да је немачка војска “najčasnija vojska u istoriji ratovanja” немам шта да разговарам.
Јеси ти неки потпарол Лазанског или шта?
Нема никакве као што нема већина твојих уписа.
 
Srbija je trebalo da u Prvom svetskom ratu bude na strani Nemačke i Austro-Ugarske... evo pojašnjenja...

Srž priče na našim prostorima je ovo. Prepletanje interesa nemačkih i francuskih tajnih društava, Reda vitezova Tevtonaca (eksponenti Obrenovići) i Grand Orient-a (eksponenti Karađorđevići). Da su ovi prvi ostali na tronu, Srbija bi 1908. godine ušla u nikad ostvarenu takozvanu Trojnu Austro-Ugarsko-Srpsku Monarhiju i dobila Bosnu “na tacni”, a u ratu 1914. bila na pravoj strani, na kojoj bi bila i Rusija, jer su se nemačke princeze oduvek udavale za ruske careve. A i tada je bilo na desetine miliona ljudi u oba carstva (kao što ih i danas ima u Nemačkoj i Rusiji) koji su poticali iz mešovitih nemačko-ruskih brakova. I ne samo to. Britanija i Francuska bi konačno bile poražene, a britansko-francusko kolonijalno carstvo pripalo Nemačkoj i Rusiji. Ali Francuzi su nadigrali Nemce i smenili dinastiju u Srbiji, koja je od tada terala inat Nemačkoj, platila jugoslovenskog anarhistu Gavrila Principa (koji se izjašnjavao kaop Srbohrvat i Jugosloven, a nikada kao Srbin) da ubije Franca Ferdinanda Habsburga u Sarajevu i, umesto da Rusija bude na strani Nemačke, morala je da brani Srbiju i spasi Britaniju i Francusku od katastrofe, jer bi ih u suprotnom Nemci zgazili kao mrave. Ruski car Nikolaj II Romanov, saznavši za atentat u Sarajevu, udara se šakom u čelo i kaže - “Pa zar ću ratovati protiv rođaka Vilija?!” - misleći na Kaisera Wilhelma Hoenzolern-a, nemačkog cara, čiju je rođenu sestru oženio - “Zar ću biti na strani Britanaca i Francuza?!” Rat je bio “porodični događaj”, jer su u njemu učestvovale sve carske i kraljevske porodice, a četiri su posle rata ostale bez prestola, baš kako je to planirao i predvideo veliki majstor Albert Pike polovinom XIX veka.

Posle rata Karađorđevići ukidaju državu Crnu Goru i Srbiju, i prave Jugoslaviju sa Hrvatima i Slovencima, da bi oni jednog dana mogli dobiti svoju državu, umesto da su posle rata stvorili Kraljevinu Srbiju u ovim granicama:



Londonski%20ugovor%20(karta).jpg




Trebalo je da prihvate ove uslove u Londonu 1915. godine, da prošire Kraljevinu Srbiju, kad su ih Britanci i Francuzi već ugurali u rat koji ih se uopšte nije ticao, i da ne diraju Kraljevinu Crnu Goru i kralja Nikolu Petrovića, koji je uosmostručio svoju državu od 1860. godine, kada je došao na presto, i dobio sve ratove protiv Turske za svoje vladavine, ne proteruju sa ovih prostora i ne proglašavaju za izdajnika. Bruka i sramota.

Šta smo imali kao posledicu? U Crnoj Gori izbija Božićni ustanak 1919. i traje sve do 1922. godine, u kome učestvuju i moji preci, a otpor prema Jugoslaviji traje sve do 2006. kad je Crna Gora na referendumu poklonila nezavisnost Srbiji, jer da nije bilo pomenutog referenduma Srbija nikada ne bi postala nezavisna država. Sledi loša “velikosrpska” politika u okviru Jugoslavije, ubistvo Stjepana Radića u Skupštini 1928. godine, što je za sva vremena uništilo odnose između Srba i Hrvata, i bilo varnica za kasnije stvaranje NDH i silne ustaške pokolje... zatim neuspeli pakt sa Hitlerom i prokleti 27. mart 1941. Umesto da budu na nemačkoj strani i, bez obzira na ishod rata, zadrže sve teritorije 1945. ili 1946. godine, jer su sve okolne zemlje bile u paktu sa Trećim Rajhom, kao i stanovništvo, srpska elita gura prst u oko Hitleru i manijak uništava Jugoslaviju. Ako je nemačka vojska za vreme svetog Save, pod komandom Fridriha Barbarose, mogla da pređe preko Srbije na svom putu za Palestinu, zašto nije mogla da pređe i 1941. na svom putu za Grčku? Dolazi nam Tito, nešto kasnije, koji pravi socijalističku Jugoslaviju, državu koja je mogla postojati samo dotle dok po sredini Evrope ide gvozdena zavesa i dokle postoji Berlinski zid. Malo mi je bezveze da objašnjavam ljudima kako SFRJ nikako nije mogla da nadživi Berlinski zid. Ceo demokratski svet slavio je rušenje Berlinskog zida, samo su Jugosloveni plakali za njim, ne znajući da zapravo plaču za Jugoslavijom...

Čerčil je jednom prilikom rekao: “Politika je najveća kyrva koju niko ne može da povali.” A moj uzor, Johann Adam Weishaupt, najveći mislilac svih vremena, mada nedovoljno poznat široj javnosti, rekao je: “Svetom vladaju najveći kriminalci. Države su torovi u koje oni uteruju stoku.” I to je to.

Nema nikakve veze sa ovom temom, ali čisto da vidite šta smo izgubili i mi, i Rusi, i Nemci, zbog toga što smo u oba svetska rata bili na strani Engleza i Francuza. Uzdravlje.
 
Diskusija postaje vrlo zapetljana, jer pojedinci ovde miniraju temu imputirajući meni to kako podržavam neke zločince i njihove zločine, što nije tačno (pogledati sve moje postzove na temi).

Da, bombardovanje Drezdena je bio namerni ratni zločin, ali počinili su ga pobednici u ratu, pa se o tome ne govori toliko.

Slčažem se i za Tokio. A o Hirošimi i Nagasakiju da i ne govorim.

Varšavu, Roterdam i Beograd bombardovale su snage Luftvafe, znamo, po naređenju, a ne po svojoj volji. Nisu piloti bili mariginalne psihotične pojave, već elita te vojske, slažem se. Ali može li pilot da ne izvrši zadatak? On dobija metu. Isto važi i za Hirošimu i Nagasaki. Nisu piloti mogli reći: “Znate, ja ne bih bacio tu jednu bombu na grad gde žive pretežno civili.” Ne može više da bude pilot. Videli smo i 1999. godine kada nas je napao NATO pakt.

Gde su bombardovali i mitraljirali izbegličke kolone? Zanima me, pošto nisam čuo za to. To je radila hrvatska avijacija 1995. Totalno nečasno. Daj neki link.

Sravnili su Gerniku, pre rata, u Španskom građanskom ratu, kao probu za WW II, i to se slažem, ali opet po naredbi koju piloti ne mogu odbiti.

Kakvo hladnokrvno ubijanje, iz racionale, bez pitanja opravdanosti? Misliš na pilote?

Nemoj da prihvatiš da smo kulturološki slični Nemcima. Ko te tera? To je moje viđenje stvari, jer nesumnjivo ima nekih sličnosti.

I ja mogu da kažem, po iskustvu mojih predaka, da je okupaciona vlast (kako ti reče “ne vojne operacije, kaznene ekspedicije i odmazde”) bila civilizovana. Moj kum je u Beogradu najveću platu u životu imao baš za vreme okupacije. I nije video ništa od onoga što je posle rata snimano (mislim na “Otpisane” i njihove “akcije”).

Moji su bili i partizani i četnici. Gadna priča. Težak raskol. Više su se tukli između sebe nego sa okupatorima. Verujem ti da je bilo tako kako si opisao. Dodao bih još nešto na tvoju 100% istinitu priču, što nam kao narodu ne služi na čast. Naime, za vreme okupacije, Gestapo u Beogradu imao je situaciju kakvu nije imao ni u jednom okupiranom gradu u Evropi: radilo se o tome da su susedi prijavljivali jedni druge za najmanju sitnicu, toliko da agenti Gestapoa nisu mogli da postignu da obrade sve prijave. Strašno.

Verujem da su nemački vojnici povlačeći se iz Grčke silazili sa vozova, kucali na kapije, lepo pitali da uđu i natoče vodu sa česme, i pošteno plaćali za sve što im je bilo potrebno. Mog oca, koji je bio malo dete za vreme rata, u Crnoj Gori, lečio je jedan nemački doktor, a vojnici su više puta prenoćili u kući i tada bi babi ostavljali čokolade, brašno, šećer i ostale namirnice. Jedno lepo iskustvo, u svakom slučaju.

Ne znam šta su radili crvenoarmejci, ali jesam čuo da su pljačkali (za silovanja ne znam). Najgori su bili naši Crnogorci, Bosanci i Krajišnici proleteri. Oni su po ulasku u Beograd streljali sve ljude u uniformama. Koliko je tada pobijeno železničara, vatrogasaca i poštara, ni broj se ne zna. Strašno.

Svaka čast na komentarima. Osvežio si temu.

Може пилот да не изврши задатак и да баци бомбе на празно па ако га посада оцинкари да буде деградиран али да спаси душу уместо да побије десетине и стотине цивила. Може и да прелети и да се преда. Може и да изврши самоубиство ако му команда не прихвата право на одбијање извршавања незаконитих наредби.
Немам линкове за нападе на избегличке колоне у Француској 40-e aли ми је некако упечатљено, не сећам се одакле.
Разумем поводе за терор у ослободилачкој борби (поготово анти колонијалној) као и за сузбијање отпора одмаздама у окупацији али бих се молио Богу да не убијам невине ради свог обезбеђења.
Један колега (супер коректан и частан човек и пасивни опонент режиму) ми је причао да је (у Вијетнаму) наређивао гаћање остављених рањеника испред линије за сваки случај.
Са друге стране, отац је описивао уличне борбе у Славонским варошицама и када би истерали Немце из зграде није имао срце да их гађа у леђа док прескачу плотове него је пуцао изнад да се неби одао.
Иначе је код Товарника гелером рањен и остао тешки инвалид.
 
Poslednja izmena:
Може пилот да не изврши задатак и да баци бомбе на празно па ако га посада оцинкари да буде деградиран али да спаси душу уместо да побије десетине и стотине цивила. Може и да прелети и да се преда. Може и да изврши самоубиство ако му команда не прихвата право на одбијање извршавања незаконитих наредби.
Немам линкове за нападе на избегличке колоне у Француској 40-e aли ми је некако упечатљено, не сећам се одакле.
Разумем поводе за терор у ослободилачкој борби (поготово анти колонијалној) као и за сузбијање отпора одмаздама у окупацији али бих се молио Богу да не убијам невине ради свог обезбеђења.
Један колега (супер коректан и частан човек и пасивни опонент режиму) ми је причао да је (у Вијетнаму) наређивао гаћање остављених рањеника испред линије за сваки случај.
Са друге стране, отац је описивао уличне борбе у Славонским варошицама и када би истерали Немце из зграде није имао срце да их гађа у леђа док прескачу плотове него је пуцао изнад да се неби одао.
Иначе је код Товарника гелером рањен и остао тешки инвалид.

Slažem se da pilot može da ne izvrši zadatak, pa ako ga posada ocinkari da bude degradiran. Zašto bi se pilot jake vojske (u tom trenutku) predao vojsci koja je bila slaba? Niko ne treba da izvrši samoubistvo, jer je to nešto najgore što postoji. Tako se najpre gubi duša, kad već spominješ dušu. Nisam pilot i ne mogu da razmišljam kao pilot. I uvek sam više cenio pilote lovaca od pilota bombardera, jer oni su bili nebeski vitezovi.

Pretpostavljao sam da nema linkova za napade na izbegličke kolone u Francuskoj 1940. godine, verovatno zato što ih nije ni bilo. Ali imam ja jedan link koji govori o nemačkom viteštvu u topm trenutku. Evo kako je Wehrmacht, najbolja, najdisciplinovanija i najčasnija vojska u ljudskoj istoriji, pregazila sve neprijatelje u Drugom svetsklom ratu, ali kako je prema svima bila velikodušna i ponašala se časno i dostojanstveno...




Najveličanstvenija pobeda u toku 1940. godine bila je pobeda Wehrmacht-a nad združenim britansko-francuskim elitnim trupama, koje su Nemci bukvalno za tri sedmice saterali u more i ostavili na obali kod Denkerka, dajući im nekoliko dana da se kukavički evakuišu u Britaniju. Po elitne britanske i preostale francuske trupe dolazili su raznovrsni brodovi iz Britanije, pa čak i mali trgovački brodići. Hitler je mogao sve da ih zarobi, ali ih je pustio da se evakuišu, kao akt dobre volje. Čak im je, tako poniženima i potučenima do nogu, ponudio primirje. Neka mi neko kaže kako je ovo nečastan potez od strane jedne časne vojske. Nema šanse.

Evo da citiram jedan komentar sa ovog video klipa: “Ogrešio sam se o Nemački narod i to mnogo. Žao mi je što ranije nisam mogao saznati istinu.” Pa nisi, majstore, zato što se ovakve stvari ne uče u školama koje kontrolišu tajni vladari sveta.

I ja razumem povode za teror u oslobodilačkoj borbi, kao i za suzbijanje otpora odmazdama u okupaciji. Ja sam učestvovao u ratu na Kosovu 1999. godine i nisam okrvavio ruke civilnim žrtvama, ali ne bih sada o tome.

U Vijetnamu su počinjeni teški zločini od 1964. do 1975. godine.

Ulične borbe u Slavonskim varošicama? To je bilo nakon probijanja Sremskog fronta i kratko je trajalo. Ni ja ne bih pucao neprijatelju u leđa, kao ni na civile.

Na žalost, takvi moralni vojnici obično najgore prođu u svakom ratu. Štaš.

- - - - - - - - - -

Nisam te pomenuo, ali činjenica da si se osetio prozvanim govori u prilog tome da možda za tebe ipak ima neke nade.

Aog, čoče, pa ti si ovde samo da bi vređao. Ostao si bez ikakvih argumenata. Potukao sam te do nogu. Ni ja nisam tebe pomenuo, ali činjenica da pominješ "psihijatrijske razloge" ukazuje na to da pišeš svoju biografiju. Za tebe nema nikakve nade, jer više nemaš čak ni šta da kažeš. Dno dna.
 

Back
Top