MRTVI SAN

Neko je rekao da je to kao san...
Pa...skoro...Samo je sve nešto tamnije...kao sumrak...I sunce sije plavom,mirnom
svetlošću slabijom od mesečine...
I kroz planine bez pokliča "Banzai!" kao da su planine od oblaka nekog...
I ljude vidim kako govore nešto,ali bez zvuka...Ma nisu mi interesantni...ali ovo...
Ovo je zaista neverovatno otkriče da mogu da se sjurim samo mišlju i kad pomislim da hoću tamo-poletim kao tane,mada prvo sporije pa sve brže i za tili čas...
Mukla tišina koju i ne čujem...Ma i ništa ne osećam...Samo vidim nekako iznutra sve...
Kao iz nečega...Iz nečega koje i ne vidim...
Gledam sve poznate predele u nekom sutonu...Nisu mi više interesantni...Tako su obični i sitni nekako...Poleteću dalje...Ka zvezdama...Agde su zvezde? Nijedne ne vidim...
Nebo je nekako oblačno ili je to nebo bez zvezda? Kao da su zvezde nestaleu davnim eonima...Kao da sam na poslednjoj planeti polako u odlasku...

Buđenje zaboli kapke,ali pre pogleda zvuk pesme slavuja s moje višnje u bašti mi kaže
da još jedan dan svetla nebeskog me čeka! O radosni dane kad se u tebe budim!
 

Back
Top