
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
MOZGALIČICE
(zapis misli koje nastaju vremenom iz svačega)
1.Najbolji način da ideš napred je kad nemaš kud nazad
Zato, hvala svima koji su me priterali uza zid, a posebno hvala onima koji su mi zakovana ledja od zida odvojili snagom svog poštovanja i ljubavi, jer oni su pravi.
2.Sa Prijateljima se deli sve, i tuga i sreća. Onaj ko nije sposoban tugu prijateljsku zagrliti, taj ni sreću prijateljsku iskreno zagrliti ne može.
Zašto?
Zato što je Prijateljski zagrljaj prijatelja radi, a ne sebe radi.
3.Biti ružan je lično pravo, i stvar pojedinačne volje i htenja svake osobe, zasnovane na genetici i životnom iskustvu koje zajedno formiraju karakter. Dakle, ružnoća je pravo, isto kao i lepota duha i duše.
Ali niko nema prava da druge ruži svojom ružnoćom, ukoliko ovi drugi to sami ne traže.
Ako to učini, neka ta osoba bude svesna da tako ružna postaje još ružnija, a ovaj drugi/ga, pored nje, još lepši/ša.
E, pa ja ne dam da me poružne....’oću vazda da budem lepa

4. Onima kojima je dan ispunjen obavezama, promenama, prilagodjavanjima u trku, njima treba mir nakon toga, lepota, spokoj davanja i primanja i sigurnost zbog ravnoteže.
Oni kojima je dan dosadan jer ne znaju šta će sa sobom, u stalnoj su potrazi za novim dogadjanjima i nekim ko će ih zabavljati ne bi li uravnotežili samodosadu. Obično za sebe kažu da su tragači, ali to nije suština traganja već nečeg drugog

U svakom slučaju, svako samo sebe nadje gde god da podje
PS Dobro jutro radni narode od reči.....prelepo jutro....prelepa noć...napokon malo lepog vremena

