
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
MOZGALIČICE
(zapis misli koje nastaju vremenom iz svačega)
Čestim napadima euforije su skloni ljudi čija snaga i stabilnost imaju velike amplitude. Naravno da im za to treba neko drugi koji je pokretač. Oni sami sa sobom nisu sretni ni zadovoljni, ili su jako tužni ili su prazni, te im zato treba uvek neko ko ih animira ili koga će oni tako euforični animirati. Euforija ih obuzme, predaju se tome ne misleći ni o čemu i ni o kom drugom, a o posledicama tek nikako, jer euforičnost zna samo za prvo lice jednine u vremenu sadašnjem. Opšta nestabilnost ličnosti kombinovana sa getetskim kodom i konkretnoj euforiji daje uglavnom kratak rok trajanja. Nakon toga se pada uz sva moguća samoobrazloženja i samoubedjivanja i traži novi pokretač.
Euforičnost nikad ništa ne pita...
samo intuicija ponekad pokušava nešto da kaže
kad glava na tren bude iznad vode,
ali brzo pod talasima potone (glava), te rečeno ne čuje
ostali delovi tela su toliko bučni da ne čuju nikog osim euforičnog sebe.
Euforija i ushićenje nisu isto.
Ushićenje ima svoj uzrok u umu koji vidi nešto što ga lepotom pokrene
Eurofijin uzrok je rasturen po celom telu a poseban raketni udar vrši na odredjene hormone

Osećaj euforije je kao.....kad vas izbace iz katapulta...silovito, visoko se leti, ali se u svakom slučaju padne


Naravno, ima raznih vrsta euforije, ali je svima njima zajednička osobina da euforija ne vodi, ona nosi ne zna se kud.
PS Dobro jutro


