MOZGALIČICE



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)​



MOZGALIČICE

(zapis misli koje nastaju vremenom iz svačega)


Čestim napadima euforije su skloni ljudi čija snaga i stabilnost imaju velike amplitude. Naravno da im za to treba neko drugi koji je pokretač. Oni sami sa sobom nisu sretni ni zadovoljni, ili su jako tužni ili su prazni, te im zato treba uvek neko ko ih animira ili koga će oni tako euforični animirati. Euforija ih obuzme, predaju se tome ne misleći ni o čemu i ni o kom drugom, a o posledicama tek nikako, jer euforičnost zna samo za prvo lice jednine u vremenu sadašnjem. Opšta nestabilnost ličnosti kombinovana sa getetskim kodom i konkretnoj euforiji daje uglavnom kratak rok trajanja. Nakon toga se pada uz sva moguća samoobrazloženja i samoubedjivanja i traži novi pokretač.

Euforičnost nikad ništa ne pita...
samo intuicija ponekad pokušava nešto da kaže
kad glava na tren bude iznad vode,
ali brzo pod talasima potone (glava), te rečeno ne čuje
ostali delovi tela su toliko bučni da ne čuju nikog osim euforičnog sebe.

Euforija i ushićenje nisu isto.
Ushićenje ima svoj uzrok u umu koji vidi nešto što ga lepotom pokrene
Eurofijin uzrok je rasturen po celom telu a poseban raketni udar vrši na odredjene hormone :lol: te osoba ima utisak silne snage za koju zna da nije njena, da ona nije izvorište te snage, ali nema veze...hormonska injekcija je tu, a to je tada jedino važno.

Osećaj euforije je kao.....kad vas izbace iz katapulta...silovito, visoko se leti, ali se u svakom slučaju padne :pracka::zcepanje:

Naravno, ima raznih vrsta euforije, ali je svima njima zajednička osobina da euforija ne vodi, ona nosi ne zna se kud.



attachment.php



attachment.php


PS Dobro jutro :kafa: pa u dan.....čekam da me posle brufena ufati radna euforija :rotf:....sva sreća i ona Ljiljka je teško nešto ustala jutros :zcepanje:
 
hakim bej;bt237010:
Tačan tekst, potvrdjujem iz prve ruke.
:hvala::okok::kpozdrav:
Nadam se da nije pisan iz prve.

Oooo hvala :rumenka:
Pisan je kao i sve mozgaličice iz mnogo delova, svačim izazavan ;).. svi imamo svoje euforije i to svakakve, od radnih pa nadalje :lol: jer bez njih ne bi znali šta je stabilnost, ali ogromnu ulogu ima i posmatranje i zaključivanje....to volim.

Jedna nejasna misao, nezaokružena mi je pala na um dok sam završavala jutros tekst...kao paralela....i tuge, velike tuge su euforična stanja....:think:..
 
Usudicu se da izreknem jeres: euforija je potvrda zivota.
Nalik skijasu, penjanje na planinu pokrece "racio", smenjujuci nadu i patnju, i dugotrajan bol i tezak rad, uspon.
U dobrom trenutku skijas staje na skije i pocinje spust. Endorfin se pumpa, krece euforija.
Racio ustupa mesto zadovoljstvu, emocijama, svesti o blizini boga, i dok traje spust nagrada je opravdala celu zrtvu.
Skijas posmatra svet drugim ocima, brze, hrabrije, bez straha od cilja, jer je cilj i logican i pravedan.
Kada stigne do kraja, secajuci se uspona i spusta, skijas zna da je samo spust zivot, a uspon priprema.
Vecina ljudi provede ceo zivot u fazi pripreme, u usponu. Euforiju koju stvara spust izdaleka preziru i osudjuju. Oni iz svog ugla vide da je spust pad.
Ali nije pad. Skijas zna.
U ravnici nema zivota, ni euforije. Ni uspona ni padova. Ziveti u ravnici, bez patnje i euforije skijasu izgleda kao poraz.
Mozda gresi. Mozda je obicna casa vina nakon napornog dana, u toplini svog bogatstva, vrednija nego rizican spust.
Skijas se uci dok je ziv.
 
:klap::cmok2::hvala:

Hahaha moja procena je tačna….dakle…
Prvo, pitanje za tebe, da li ja tebi delujem kao neko ko živi u ravnici?:eek:

Ravnica znači dosadu, praznoću duha, usamljenost a ne stabilnost. Onaj ko je u ravnici zato i traži nekog sa kim će početi penjanje, ko će ga pokrenuti da se oseti živim u raznoraznim pogledima već zavisno od ličnosti i potreba.
Stabilnost znači punoću duha, duše, snagu, tugu, sreću, nevolje, rešavanje, ljubav, poštovanje, ljutnju, povredjenost, svakakva osećanja.....sve. Ona je izvorište u nama samima a ne u drugima. Ona je život i životnost i prepuna je malih euforija a one su snaga. Ona nije ravnica. Stabilnost nije dosada, nije ni zarobljeništvo, ni posesivnost, ni zatvor, ali je tako doživljavaju samo oni koji su skloni čestim euforičnim stanjima izazvanim sopstvenom nestabilnošću i čestim boravcima u sopstvenim ravnicama.
Drugo, svako bogatstvo, a ima ih raznih, jeste važno jer je dokaz stvaranja, truda, ljubavi, poštovanja itd. I nikako se ne stvara iz dosade već upravo iz pokretačke euforije. E sad, neko stvara mnogo kratkotrajnih bogatstava usled karaktera i svega ostalog što ga odredjuje kao jedinku, te su i euforije za kojima traga česte i kratke a i spust im je silovit i kratak (onaj spust koji ti nazivaš životom, što je donekle tačno, ali je najtačnija definicija da je spust samo deo života i životnosti, jer da bi se spustio moraš prvo da se popneš ), a neko, stvara tek nekoliko bogatstava i to dugo, celog veka penjući se i spuštajući više ili niže, i uvek, ali uvek ima osećaj da je živ.
Prvi zaključak, stabilnost je neprekidno penjanje i spust jer kako bi inače ta čaša vina u sopstvenom bogatstvu prijala?

Drugi zaključak......Svi smo mi skijaši.
Ono što je važno je da se pri spustu ne strmekneš i ne povučeš sa staze i one druge. Zašto? Zato što se tada uništava sve stvoreno. To je destrukcija ne samo sopstvena, već i tudja. Imamo delimično pravo da sebe uništimo, ali nemamo nikakvo pravo da bilo koga drugog uništimo. O dodeli prava i samoprava neki drugi put :lol:
Umeće življenja, bez obzira da li se radi o malim usponima ili velikim, o malim ili velikim euforijama, čestim ili retkim, a sve ih prihvatam jer prihvatam različitosti, ali ne moram sve i da ih trpim...dakle, umeće življenja je lagani spust s ljubavlju i poštovanjem prema sebi i drugima, onima koji učestvuju u penjanju i spuštanju i stvaranju, ukratko, prema stvorenom. I nemoj mi reći da nije moguće, jer ja znam da jeste, ali znam i da je to pitanje karaktera.
Treći zaključak....skijaši se razlikuju po načinu spusta a redje po usponu.

PS Samo sam žena, zato ima više reči :manikir:
 
Poslednja izmena:
četvrti zaključak-sve je ovo šit, ako numeš da posmatraš, slušaš i uživaš...
GDE nadje ljiljka ove metafore i objašnjenja..ebote, pa swašta!
"skijaši" treba da imaju mooda-cela priča! Ako su drkiji iskompleksirani zbog neznanja, lenji i izbegavaju razne odgovornost-ode mas' iu propas'...život je ondaK ravna linija ;)
Toliko je to individualno sve šta ko voli i kako doživljava..NEMA formula..ti imaš jedan pogled koji TEBI rešava nepoznato....a toliko je pogleda na svetu...
Naša pravila, iskustva, doživljeno su extremno različiti...u svemu. u odnosu na druge.
Cmokete i ae da izedamo trešnje :hahaha:
56.gif
 
Ko pa traži formulu? :eek: pričamo bre pišući, kao na forumu :klap:
Svako sobom piše, a vala svako sobom i čita, te su nam otud i pisanja i čitanja različiti :zcepanje:

Pa Mooda se podrazumevaju bweeeeeeeeeeeeeee :rtfm:...za sve :lol:


Ajd.....na trešnje :zag:
 

Back
Top