Možda u nekom vremenu,
koje neće ličiti na ovo
u kome smo skinuli svoje košuljice
i ranjivi poput tek preobučenih zmija
sakrili se pod kamenje.
U vremenu u kojem nećemo gmizati
svoje strahove,
razapeti između ljubavi.
Ko zna…?
Skinuću svoju crnu nijansu
koju sam nasledila...
Neču da gledam u tugu
koja se kotrlja za mnom.
Ogledala koja su se razbila
ističe im vek verovanja.
Crnu nijansu zameniće
svetlo tvoga oka.
Na prozoru gde cvet
zavesu krasi kao leptir.
Zanesen lepotom blista
osmeh kome se nadam.
A onu crnu nijansu…
Možda u nekom vremenu,
koje neće ličiti na ovo…
koje neće ličiti na ovo
u kome smo skinuli svoje košuljice
i ranjivi poput tek preobučenih zmija
sakrili se pod kamenje.
U vremenu u kojem nećemo gmizati
svoje strahove,
razapeti između ljubavi.
Ko zna…?
Skinuću svoju crnu nijansu
koju sam nasledila...
Neču da gledam u tugu
koja se kotrlja za mnom.
Ogledala koja su se razbila
ističe im vek verovanja.
Crnu nijansu zameniće
svetlo tvoga oka.
Na prozoru gde cvet
zavesu krasi kao leptir.
Zanesen lepotom blista
osmeh kome se nadam.
A onu crnu nijansu…
Možda u nekom vremenu,
koje neće ličiti na ovo…