Mr Sal, u svojoj 10-togodisnoj borbi protiv neuronet-a, nekon poslednje uspesne akcije hakovanja, a narocito likvidacije diskonektovanih pripadnika svetske neuronet policije, sedi u rusevinama apatinske pivare zasticen prirucnim kvazimagnetim poljem i razgleda nekadasnju portirnicu apatinske pivovarne.
Ispijajuci zadnje gutljaje Jelen Lighta, odbacuje konzervu u prasnjavi vazduh, refleksno vadeci CZ99 blaster.
Svetsku tisinu, tisinu teze od njegovog samackog bitisanja na ovoj planeti prokletih, narusava njegov dragi i jedini zvuk CZ-a, koji mehanickom preciznoscu busi konzervu 9-milimetarskim zrnima uz zmijsko siktanje...
Izresetana navodecim hicima, konzerva pada na betonski pod ugrozavajuci tisinu.
Mr Sal, skocivsi od iznenade audio simfonije sa prasnjave portirske stolice, opsova na glas.
Prekrsio je svoje jedino pravilo. Ne pricaj u svetu tisine.
Instinktivno se bacio na pod, ali prekasno
Neuronet blasteri, sa najblizeg satelita, su poceli svoj lajt sou ....
Mr Sal se cerekao, zavucen kao fetus ispod pulta prasnjave portirnice...
Mogu mene ubiti, raseci me napola, mogu me cak i konektovati....ali moji sajtovi, virusi i trojanci ce vecno opstati na neuronetu....
Laseri su sekli portirnicu kao talas sto sece obalu surferskog okeana.
Mr Sal, cekajuci vrelinu lasera preko svog tela, stezajuci limenku Jelena u jednoj, a drsku CZ99-tke u drugoj ruci, zacu drag, zaboravljeni i poznat zenski glas....
Mr Sal, daj ruku bre, begaj vamo....
Otuplen u svojoj visegodisnjoj borbi, naviknut na samacke halucinacije, Mr Sal se jos vise sklupcao ispod pulta, cekajuci sa nekom indiferentnom hladnokrvnoscu svoj kraj...
Opet ljupki glasic, ostar i nemilosrdan, popracen sa bolnim istezanjem ramena...
Mr Sal, ustaj i begaj bre....
Usne boje visnje, koje su izdale naredjenje, oci mora jadranskog, takom ponosne, ostre i nemilosrdne, su pokrenule Mr Sal-ove udove...
Trceci za prilikom spasenja, Mr Sal je osetio toplotu lasera iza sebe, toplotu iznad zemaljskih oblaka koji su rastakali portirnicu pivare u molekule.
Zadnji pogled na Ladu mu je cepao emocije kao sto je cepao onomad dnevnik Blic, neverujuci u nadolazece prokletstvo neuroneta....
Lada je nestala, rastocena u molekule i atome...njegova verna Lada, njegov pratilac i kompanjon, njegov saborac, nada i pokretac inicijacije proslosti...
Utrcavsi u hlad rusevine nekadasnjeg merkatorovog trznog centra, Mr Sal je zastao kao ukopan.
Ne pred botovima neuroneta, ne pred hologramima koje je tako bezdusno ignorisao, nego pred hladnim, bezdusnim a ipak, ipak ljudskim plavim ocima, nekonektovanim...
Borba inicijacije i prepoznavanja je trajala celih sest do sedam sekundi.
Miss Pix? Ti si?
Jesam, Mr Sale...ja sam...
Zadnje ljudske reci koje je Mr Sal cuo u svesnom stanju su bile vodim te u bazu sf tima.....
Mrak, utonuce u olaksanje, more blazenstva i sigurnosti su bili zadnja misao Mr Sal-a, ispustajuci od predaje ili olaksanja svoj cz99 blaster iz desne sake da utone u travu...