Motivacija za kuvanje

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.692
Često srećem ljude skoro sa suzama radosnicama u oku ( sa blagim preterivanjem :mrgreen: ) dok kuvaju...
Budem skoro ljubomorna kako ta strast izvire iz njih dok pripremaju to korisno remek delo koje usrećuje...

Kreacija eksplozije ukusa sažeto u tom činu alhemije sastojaka u divnu harmoniju ukusa koja prožima celo telo...

Dakle šta vas motiviše da kuvate? Kako održavate tu motivaciju?

Ja sam shvatila da me usrećuje da kuvam samo kada imam za koga da kuvam (nije nužno da su i drugi srećni zbog toga i ishoda :mrgreen: ) ali...
Takođe ukoliko je to nešto novo...ili pravim na drugačiji način ili ne znam šta će da ispadne...

Međutim problem nastaje kada to postane rutina, svakodnevna obaveza... onda imam tendenciju da budem blago nervozna...i opasna...po okolinu

giphy.gif
 
nemam motivaciju, ne pospešujem je dovlačenjem namirnica u kuću jer ih onda pustim da se pokvare i bacam ih.
kuvam kad mi se kuva. sve sto skuvam ili przim je fenomenalnog ukusa pa mi familija prasta dane u kojima jedu nudle za rucak.
u vecini slucajeva se hranim napolju sve sto hoces da jedes neko je vec spremio…..
 
Opušta me. I ne šalim se zaista me taj proces smiruje i dopušta kreativnosti sputanoj prirodom moje svakodnevne profesije da dođe do izražaja. Meni je kuvanje ventil.
Ne kuvam svakodnevno, za slave,proslave i bilo kakav događaj gde ima više od dvoje učesnika....to bi bila druga priča :rotf:
 
Nema nista lepse kad odes negde a puna trpeza djakonija ,da ne znas odakle da krenes i ne stanes dok ne puknes,mene smara da kuvam pasulj ili nesto slicno u manjim kolicinama sto se duze sprema a nema ko da jede za pun lonac, ali svakako sam najpre za jela na kasiku,dok se sprema moze da zasiti sam miris ili da navuce kad se prodje pored neke hrane,sad mi kuca mirise na pitu s visnjama bas sam zadovoljan nesto korisno uradjeno a ne kupljeno nikakvo preskupo
 
Moja najveća motivacija za kuvanje je : izlazak u restoran . Trudim se da kuvam kad god mogu.
Da li ja imam visoke standarde ili se potura koješta kao neki ozbiljan kulinarski vrh , stvarno ne znam. Jedem napolju samo kada sam prinuđena ili zbog okupljanja , društva i tada uživam u atmosferi , retko kada u jelu.
Umetnost je i napraviti dobru kafu , a tek ostalo ...:)
 
Moja najveća motivacija za kuvanje je : izlazak u restoran . Trudim se da kuvam kad god mogu.
Da li ja imam visoke standarde ili se potura koješta kao neki ozbiljan kulinarski vrh , stvarno ne znam. Jedem napolju samo kada sam prinuđena ili zbog okupljanja , društva i tada uživam u atmosferi , retko kada u jelu.
Umetnost je i napraviti dobru kafu , a tek ostalo ...:)
verovatno je i stvar ukusa...meni je sve jestivo sto narucim u restoranu ali tek tu i tamo budem prijatno iznanadjena...ali desava se... :)

sada si me podsetila da sam upravo zbog jednog jela u restoranu bila motivisana da i sama napravim neko pile sa orasima :)

tako da se desava i pozitivna motivisanost za kuvanjem zbog restorana...barem kod mene :)

a kada smo vec kod toga...svakako i na putovanjima dobijem inspiraciju pa jedva docekam da kuci smuckam nesto slicno :)
 
Волим да кувам за друге. Волим дружење уз храну и пиће. Волим да направим тематско вече, па да спремим одређену клопу уз одговарајуће пиће и дезерт. Волим лепо да сервирам и угодим. Памтим ко шта воли, ко шта не сме... па прилагодим.
Али волим и ја да седнем и уживам. Па спремам такву храну коју изнесем и сви седнемо. Не желим да се ја забијем у кухињу и сва зајапурим, док је другима лепо.
 
sada si me podsetila da sam upravo zbog jednog jela u restoranu bila motivisana da i sama napravim neko pile sa orasima :)
piletina sa orasima je predivna
inače , nisam za eksperimetisanja sa meni nepoznatim ukusima ( mislim na nešto što nisam probala , baš se teško odlučim )
ali sve te kombinacije slano - slatko volim . Pečenje sa suvim šljivama itd.
 
Obereš mlade koprive, ne matore, one tamno zelene (iz nekog razloga, tako mi rekli, valjda je bolje) potopiš ih u vodu na pola sata da izadje njihovo dejstvo za prljenje, zatim ispereš, ocediš, iseckaš kako želiš, obično kao kupus kad sečeš, baciš u tiganj sa malo zejtina ili masti ili staviš u onaj tiganj što ne lepi (kako se zove bem li ga) držiš 3-4 minuta dok ne promeni boju, zatim jaja koliko želiš, u zavisnosti koliko imaš kopriva, to sve da bude na ravnoj časti, promešaš, i čekaš do trenutka kad misliš da su se jaja ispržila. :) posoliš naravno :)
 
Obereš mlade koprive, ne matore, one tamno zelene (iz nekog razloga, tako mi rekli, valjda je bolje) potopiš ih u vodu na pola sata da izadje njihovo dejstvo za prljenje, zatim ispereš, ocediš, iseckaš kako želiš, obično kao kupus kad sečeš, baciš u tiganj sa malo zejtina ili masti ili staviš u onaj tiganj što ne lepi (kako se zove bem li ga) držiš 3-4 minuta dok ne promeni boju, zatim jaja koliko želiš, u zavisnosti koliko imaš kopriva, to sve da bude na ravnoj časti, promešaš, i čekaš do trenutka kad misliš da su se jaja ispržila. :) posoliš naravno :)
Zakasnila sam za ovu godinu ali probacu sledece. Hvala :)
 
Često srećem ljude skoro sa suzama radosnicama u oku ( sa blagim preterivanjem :mrgreen: ) dok kuvaju...
Budem skoro ljubomorna kako ta strast izvire iz njih dok pripremaju to korisno remek delo koje usrećuje...

Kreacija eksplozije ukusa sažeto u tom činu alhemije sastojaka u divnu harmoniju ukusa koja prožima celo telo...

Dakle šta vas motiviše da kuvate? Kako održavate tu motivaciju?

Ja sam shvatila da me usrećuje da kuvam samo kada imam za koga da kuvam (nije nužno da su i drugi srećni zbog toga i ishoda :mrgreen: ) ali...
Takođe ukoliko je to nešto novo...ili pravim na drugačiji način ili ne znam šta će da ispadne...

Međutim problem nastaje kada to postane rutina, svakodnevna obaveza... onda imam tendenciju da budem blago nervozna...i opasna...po okolinu

giphy.gif

Kazu da postoje dva tipa zena, tip kuvarice i tip cistacice.
Ja nikako ali nikako nisam tip cistacice. Ako cistim toalet ne prilazi mi bar sat vremena a nikome ne verujem da ce ga olizati dobro kao ja. Malo je reci da mrzim ciscenje!

Kuvanje? Kuvanje obozavam!
Ne samo da kuvam vec gledam emisije o kuvanju, obilazim radnje sa serpama, mastam o daskama za seckanje od maslinovog drveta koje onda glancam maslinovim uljem, placam sumnjive organske korpe, mislim da mi je kuhinja hobi:(.

Moj strah je da cu dolaziti sa posla oko 19h predvece, mrtva od putovanja i rada, i jesti neku hladnu hranu pokupljenu usput...iz plasticnog tanjira.
Idealan dan bi za mene bio jutarnji rad pola radnog vremena, pijaca do kuce, kuvanje uz muziku u samoci, kasni rucak sa porodicom i predvecernja setnja uz kapucino (bez obzira sto se isti ne pije nakon dorucka)...to je za mene zivot!
I mogla bih svaki dan tako. Dobro, ako izuzmem odmor i ponekad vikend.
 

Back
Top