Moralna dimenzija

Zašto bih morala da pitam nekoga da li je oženjen ili ne? Ako ne primetim ništa čudno, neću ni pitati. Ako posumnjam, naravno da ću pitati. Uostalom, zavisi od toga kako nekoga upoznajemo, na kom mestu, kako stvari teku. Ljudi se nekada upoznaju na mestima koja nisu sastanci i imaju nekakav kontakt koji ne podrazumeva lična pitanja, a desi se nešto. Da su ljudi i odnosi tako jednostavni svet bi bio jednostavan i dosadan, verovatno.
Uostalom, odgovornost, najveću, nosi onaj ko je u braku. On vara. A ako neko nešto ne zna, pa kako može neko da ga optužuje za bilo šta. Zašto bismo morali da preuzimamo odgovornost za sve?
Zato jer da li je netko oženjen ili singl se može saznati u početku veze,znači ako ne znaš pitaj ako ne kaže onda imas pred sebe opravdanje..

Naravno da on vara,i da je "nisam znala"opravdanje pred samom sebe ali ima i one

"nisam htjela znati pa sam se malo pravila glupa jer je dobar u seksu/zgodan/imponira mi..."
 
Iskreno, meni bi tu veci problem bio sto sam otisla u krevet sa nekim ko me je tako otvoreno i besprizorno lagao, nego sama cinjenica da je ozenjen... Njegov brak, u krajnjoj liniji ipak je njegova, a ne moja odgovornost...
Ali, cinjenica da sam dozvolila nekome da budem tako obmanuta, bio bi mi ozbiljan signal da moram da poradim na sebi - svojoj logici, kriterijumima, standardima pa na kraju krajeva i zdravom razumu...
 

Back
Top