Moralističke spodobe medju nama

Richard III

Domaćin
Poruka
3.892
Čitam ovu ispovest na sajtu ispovesti.com, jednu od milion takvih sa pozitivnim reakcijama, jer izgleda samo ovakva moralistička sranja mogu da dobiju takve reakcije. I pitam se šta je to toliko retardirano u korenu ljudskog roda, pa da se toliko loži na red, rad, ispravnost, školu, robovanje poslovima, uredan život, prevaspitavanje i brušenje nepokornih duhova... moram da priznam da je po ovome Srbija već počela da mi se duboko gadi i da ozbiljno razmišljam o odlasku iz zemlje, jer i u užoj rodbini imam masu ovakvih... pojava, koje sam morao da trpim dobar deo života, a nisam ih birao niti su oni mene. Ako neko ima sistem vrednosti radikalno suprotstavljen ovakvom, tu ne može da bude kompromisa jer su oni većina i kljucaju u glavu bez prestanka, iskeženi i zadovoljni samim sobom. Znam da je i u drugim zemljama slično, mora da se radi itd., ali kao stranac bih mogao makar da odem samo da ne gledam ovu poštenjačku bagru. Da je hipi vreme živeo bih u komunama i možda se bavio sitnim ilegalnim poslovima. Sve što država nameće mi se uvek gadilo, a ovakvi ljudi, kao u ovoj ispovesti, su paragoni te državne represije i vere u rad i produktivno gradjanstvo.

Ispovest:

"Zivim u Nemačkoj s mužem, koji je Nemac. Starija sestra iz Srbije je pre par godina imala problema sa sinom i zamolila me da ga pošalje kod nas na par meseci. Dečko od 20 godina, batalio faks, po ceo dan igrao igrice, drogirao se, bahatio se. Moj muž je rekao "neka dođe i ništa ne brini, ja ću sve srediti". Došao je kod nas, treće veče osetimo miris marihuane sa sprata. Muž ga je izbacio iz kuće na -2, rekao mu da pozvoni ponovo kad bude spreman da poštuje pravila naše kuće. Izdržao je do 3 ujutru i pozvonio. Moj suprug, doktor prava, uzeo je nedelju dana odmora da ga nauči kako se stavljaju pločice na terasi (svekar mi je bio majstor, naučio je sina). Kopali su danima, on mu je to uredno plaćao, pa od njega zahtevao te iste pare da podmiri troškove svoje hrane. Sam je sebi morao da sprema obroke, moj muž je nadgledao i učio ga da kuva. Šest meseci je bio kod nas, sestri se vratio kao izmenjeno dete. Ovih dana završava fakultet, pa će nastaviti master kod nas. Volim mog supruga..."
 
Nije ti se svidelo sto ga muz izbacio zbog vutre na minus dva napolju pa si ljut i hoces da odes iz drzave?

Ne, nego mi se ne dopada kontekst i poruka te ispovesti, a takve ispovesti dominiraju na tom izgovoru za sajt. Uvek sam mrzeo to plitkoumno poštenjačenje, radišnost i gradjanističko-produktivna proseravanja. Imam dovoljno toga i u svom životu, te ličnosti mi smetaju, najblaže rečeno.
 
Da je hipi vreme živeo bih u komunama i možda se bavio sitnim ilegalnim poslovima.
Nikad nije kasno da pocnes da se bavis kriminalom, evo ovih dana ima par upraznjenih mesta u Srbiji, krriminal se isplati.
a ovo sa hipicima , ne znam, sta ti se tacno dopada da budes dzbolebaros narkoman i uz to se nekupas?
Sto ne bi bio bankar na koki , oni se bar kupaju? z:mrgreen:
 
Nije to moralisticko ucenje ni moralizam, nego je moralno, jer moalizam je kad se prica a nista ne radi na tome.

Ni ja nisam za cesto u zadnje vreme potenciranu tzv. nemacku disciplinu, ali ako se decko drogirao, ovo je kudikamo bolje i korisnije sto je tetka napravila od njega s muzem, a vise nije ni narkoman.
 
Čitam ovu ispovest na sajtu ispovesti.com, jednu od milion takvih sa pozitivnim reakcijama, jer izgleda samo ovakva moralistička sranja mogu da dobiju takve reakcije. I pitam se šta je to toliko retardirano u korenu ljudskog roda, pa da se toliko loži na red, rad, ispravnost, školu, robovanje poslovima, uredan život, prevaspitavanje i brušenje nepokornih duhova... moram da priznam da je po ovome Srbija već počela da mi se duboko gadi i da ozbiljno razmišljam o odlasku iz zemlje, jer i u užoj rodbini imam masu ovakvih... pojava, koje sam morao da trpim dobar deo života, a nisam ih birao niti su oni mene. Ako neko ima sistem vrednosti radikalno suprotstavljen ovakvom, tu ne može da bude kompromisa jer su oni većina i kljucaju u glavu bez prestanka, iskeženi i zadovoljni samim sobom. Znam da je i u drugim zemljama slično, mora da se radi itd., ali kao stranac bih mogao makar da odem samo da ne gledam ovu poštenjačku bagru. Da je hipi vreme živeo bih u komunama i možda se bavio sitnim ilegalnim poslovima. Sve što država nameće mi se uvek gadilo, a ovakvi ljudi, kao u ovoj ispovesti, su paragoni te državne represije i vere u rad i produktivno gradjanstvo.

Ispovest:

"Zivim u Nemačkoj s mužem, koji je Nemac. Starija sestra iz Srbije je pre par godina imala problema sa sinom i zamolila me da ga pošalje kod nas na par meseci. Dečko od 20 godina, batalio faks, po ceo dan igrao igrice, drogirao se, bahatio se. Moj muž je rekao "neka dođe i ništa ne brini, ja ću sve srediti". Došao je kod nas, treće veče osetimo miris marihuane sa sprata. Muž ga je izbacio iz kuće na -2, rekao mu da pozvoni ponovo kad bude spreman da poštuje pravila naše kuće. Izdržao je do 3 ujutru i pozvonio. Moj suprug, doktor prava, uzeo je nedelju dana odmora da ga nauči kako se stavljaju pločice na terasi (svekar mi je bio majstor, naučio je sina). Kopali su danima, on mu je to uredno plaćao, pa od njega zahtevao te iste pare da podmiri troškove svoje hrane. Sam je sebi morao da sprema obroke, moj muž je nadgledao i učio ga da kuva. Šest meseci je bio kod nas, sestri se vratio kao izmenjeno dete. Ovih dana završava fakultet, pa će nastaviti master kod nas. Volim mog supruga..."

Kapiram te donekle , ja sam onako poprilicno buntovne prirode i meni se malo sere od tih prica "red, rad i disciplina" (mislim nisam u logoru) i ono sve mora po pesu , "mora ovo", "mora ono" i moras biti "uzoran" i produktivan gradjanin jer u suprotnom jedan ti, sta ce ljudi da nam kazu.
Generalno nisam nikad voleo ustogljene ljude i one koji preozbiljno shvataju zivot i teze da zive po nekim nametnutim normama i pravilima.

Ono ne kazem sad da treba biti probisvet ili raditi sve kontra samo da bi se razlikovao, ali ono covek mora da zivi onako kako njemu odgovara i kako je on srecan a ne da zivot zivi kroz druge i neprestano juri da ispunjava neke tudje norme, mislim nismo svi isti i nemamo svi iste ni zelje, ni potrebe, ni filozofiju, itd, nekom mozda odgovara da mu je ceo zivot isprogramiran da zivi kao robot i da mu je svaki dan u minut isplaniran , meni to ne odgovara, stvara mi tenziju i stvara mi neki osecaj revolta i najvise sam mrzeo oduvek kad mi neko kazes "moras" , brate ne mora se nista sem da se umre, ok reci mi ono bilo bi pozeljno ili bilo bi dobro to mi je vec prihvatljivije, mani me toga "moras" , mislim bezveze je ziveti po nametnutim kriterijumima jer realno niko ni tebe ne **** 2% nit se trudi da zivi po nekim tvojim kriterijumima vec onako kako njemu odgovara.

Covek prosto mora da zivi spontano i da sledi neke svoje srce i neke svoje instikte, potrebe, itd, neka proba i ovako i onako, neka proba i neke lose stvari ako treba, sve je to zivot i za ljude, pa ono valjda ce vremenom i sam shvatiti neke stvari i pronaci neki balans i neki svoj unutrasnji mir i neki nacin zivota koji njemu odgovara i biti srecan (a to ne podrazumeva ni biti odlican student, ni biti menadzer u nekoj dobro stojecoj firmi, ni imati veliku platu, ni imati kucu u predgradju, botoksiranu zenu, dvoje dece i zlatnog retrivera u dvoristu).

Obicno ljudi koji su "prazni" i bezlicni, nekreativni i dosadni obicno oni nastoje da se po svaku cenu utope u masu , da nikako ne strce i da im zivot izgleda onako kako to neke mejnstrim norme nalazu.
Inace roditelji vrlo cesto iz najbolje namere zeleci da mu dete bude sto "idealnije" i sto uspesnije i uklopljenije u sistem zapravo od njega prave jednu bezdusnu i bezlicnu masu i uce ga da zapostavlja svoje emocije i svoju srecu zarad drugih i zarad nekih nametnutih kriterijuma i na kraju to dete jednog dana skapira da nikad nije ziveo onako kako je on hteo i da je njegov ceo zivot bio zapravo promasen.

Ono prosto detetu moras da das malo oduska i nekad prosto moras malo i da mu istolerises neke gluposti i malo da ga pustis pa sta mu Bog da, neki put prosto mora i sam da se razbije da ukapira neke stvari.
 
Poslednja izmena:
Čak šta više, previše je onih koji su u fazonu da budu nešto kao drugačiji. Tipa, ja sam neki krimos jer imam muda, ja sam gej i zato što sam različit podrazumeva da sve u životu treba da dobijem posebno, ja sam sponza fufa i svi koji govore protiv mene su ljubomorni na moju lepotu i životne podvige, ja sam džanki pajdoman jer je kul biti drogoš i još bezbroj primera.

To nešto što se naziva "pravila", nisam pisao ja, ti ili taj tečo iz Nemačke. Već neki drugi, pametni ljudi, mnogo davno, koji su zaključili da čovek treba da bude pristojan, kulturan, da poštuje druge, ne krade, ne ubija, ne maltretira, ne "piša" po ljudima. A to je u stvari veoma lako.
 
Čak šta više, previše je onih koji su u fazonu da budu nešto kao drugačiji. Tipa, ja sam neki krimos jer imam muda, ja sam gej i zato što sam različit podrazumeva da sve u životu treba da dobijem posebno, ja sam sponza fufa i svi koji govore protiv mene su ljubomorni na moju lepotu i životne podvige, ja sam džanki pajdoman jer je kul biti drogoš i još bezbroj primera.

To nešto što se naziva "pravila", nisam pisao ja, ti ili taj tečo iz Nemačke. Već neki drugi, pametni ljudi, mnogo davno, koji su zaključili da čovek treba da bude pristojan, kulturan, da poštuje druge, ne krade, ne ubija, ne maltretira, ne "piša" po ljudima. A to je u stvari veoma lako.

Ti sad mesas babe i zabe, ovo o cemu ti pricas nema apsolutno veze sa nekim buntovnickim duhom i "razlicitoscu" , biti drogos i pajdoman je pre svega bolest i ovisnost (i tek to najvise unistava slobodu coveka i upravlja njegovim zivotom 24 sata, gore nego bilo koji posao ili obaveze koje moze da batali ukoliko to zeli), takodje i biti gej to nema nikakve veze sa "razlicitoscu" i niko nije gej zato sto zeli da bude "razlicit" vec odredjeni procenat ljudi se prosto radja tako, sa sklonosti ka istom polu i uglavnom ogromna vecina njih samo zeli da ga ostave na miru i da zivi kao i svi drugi , zatim i biti krimos, to je na neki nacin hajducki zanat, sad sto nekog ponese brza lova ili je mozda silom prilika gurnut u tu pricu jbga , covek nije savrsen (to sto je neko izabrao takav put opet nuzno ga ne cini losom osobom). takodje i te sponzoruse , tek one nisu "razlicite" jer to su obicno ribe slabog morala i uglavnom niskog intelekta koje ne da ne zele da budu razlicite vec posto poto zele da se uklope u taj nametnuti, korporativni i potrosacki nacin zivota, jer devojka da je zaista buntovna i zeli da bude drugacija ona sigurno ne bi izlazila na ta izvikana mesta, zudela za firmiranim krpicama i likom koji vozi Audija nego bi verovatno furala starke ili Martinke, pocepane farmerke , svirala u nekom bendu, pisala poeziju, citala romane i hranila pse i macke po ulici.
Tako da buntovnicki spirit i potreba da se bude razlicit je ipak nesto drugo , ali uostalom ko smo mi da sudimo bilo kome, mislim ipak svo svi mi ljudi i svi imamo neke mane i slabosti i ne treba uopste ni insistirati na nekoj "perfekciji" niti to ocekivati od drugih.

Inace to da neko ubija ljude, muci ih, maltretira , ponizava to je vec devijantan i psihopatski vid ponasanja i nema nikakve veze sa temom, ono svacija sloboda treba da bude neogranicena sve dok ne ugrozava slobodu drugih, tako da u redu je da neko zivi kako se njemu svidja i kako njemu odgovara sve dok ne ugrozava druge.
 
Ne, nego mi se ne dopada kontekst i poruka te ispovesti, a takve ispovesti dominiraju na tom izgovoru za sajt. Uvek sam mrzeo to plitkoumno poštenjačenje, radišnost i gradjanističko-produktivna proseravanja. Imam dovoljno toga i u svom životu, te ličnosti mi smetaju, najblaže rečeno.

Inace i ja ovo kapiram skroz , ni ja nikad nisam voleo i oduvek sam se maksimalno odupirao tom nekom nametnutom "by the book" i tom nekom institucionalizovanom i korporativnom nacinu zivota.
Ja se secam recimo kada sam posao u predskolsko ili kada sam posao u prvi razred, meni su bukvalno vukli tamo i doslovno sam urlao sto moram da idem tamo, jer ja sam to dozivljavao kao neku vrstu robije ili konc logora.
Isto recimo i pomisao da cu mozda jednog dana da idem u vojsku ili sta ja znam mi se isto blago receno nije dopadala, jer uvek sam se na neki nacin grozio tih nekih vucaranja po institucijama i nekih nametnutih pravila i hijerarhije.

Na primer ja sam jako vezan za roditelje i porodicu, i recimo nasi preci su ziveli svi zajedno, po nekoliko generacija u kuci , zajedno su ne znam uzgajali zivotinje, sadili i prali biljke, kuvali, isli u crkvu, slavili praznike i praktikovali neke obicaje, ovi stariji i mudriji su ucili decu i mladje, itd, slicno kako recimo i dan danas zive neka plemena po nekim ruralnim delovima Amazonije, Afrike, Azije ili raznih delova sveta i to je na neki nacin za mene bilo prirodno i normalno i kao mali sam imao takvu sliku u glavi i mislio sam da mi je mesto kod kuce sa mamom, tatom, bakom, dekom, sa drugarima u dvoristu, itd a ne po nekim hladnim institucijama gde ce da treniraju strogocu na tebi i uce te da budes sluga sistema.
Sad ja to mozda u tim nekim godinama nisam bio ni svestan toga toliko i nisam znao da se to tako zove ali sam se odivek borio koliko sam mogao protiv sistema (i guranja u isti) i protiv tog institucionalizovanog i korporativnog nacina zivota, ja zapravo sa 5 ili 6 godina bio sam zapravo "roker" , buntovnik, iako nisam jos znao sta je Rock 'n' Roll.......hehe.

Hehe ja ne znam da li postoji reinkarnacija ali ukoliko postoji verovatno sam u nekom proslom zivotu bio neki rob na plantazi ili zatvorenik u nekom logoru, cim sam oduvek bio tako buntovne prirode i cim sam oduvek vise voleo i cenio tu neku licnu slobodu i mir nego bilo sta drugo.

Neverovatno je recimo i to koliko lako ja nadjem zajednicki jezik sa tako "neobicnim" ljudima tipa sa boemima, avanturistima, nekim propalim ili skrajnutim umetnicima,filozofima ili ljudima tako malo cudnih ubedjenja, lopovima, sanerima i tako tim ljudima sa margine koji eto svojom voljom ili silom prilika zive tako malo van sistema. : D

Inace nikad ali nikad sebi nisam dozvoljavao da ostanem bez 2 stvari a to su DUSA pre svega i taj moj romanticni buntovni duh, to mi je oduvek bilo ispred svega, ta neka sloboda i doslednost sebi, ono kako sa 5 godina tako i sad sa 35.
 
Ево, да не знам да је постављач теме луд, мислио бих да нас тролује.

Зар је овај требао цео живот да буде џабалебарош који живи на туђој грбачи? Да игра игрице по цео дан и пуши траву, а да му родитељи примакну и измакну доручак, ручак и вечеру?

Треба у младости да се буде бунтован. То је део одрастања. Али ред, рад и самодисцилина доводе човека до великог унутрашњег задовољства, за разлику од глуварења, играња игрица, наркоманисања које доводе до великог унутрашњег незадовоства.
 
Мсм..свако да живи како хоће, па и да буде наркоман и играч игрица, али слобода не може да буде на рачун других и да та лична слобода буде терет другима.

Ако ће неко други да га храни и поји и даје му паре за доп и за игрице, онда је ред да и овај слободњак да свој део доприноса.

Ако неко некоме скрене пажњу да своју слободу користи на рачун других и да то није у реду, онда то није моралисање.
 
Ti sad mesas babe i zabe, ovo o cemu ti pricas nema apsolutno veze sa nekim buntovnickim duhom i "razlicitoscu" , biti drogos i pajdoman je pre svega bolest i ovisnost (i tek to najvise unistava slobodu coveka i upravlja njegovim zivotom 24 sata, gore nego bilo koji posao ili obaveze koje moze da batali ukoliko to zeli), takodje i biti gej to nema nikakve veze sa "razlicitoscu" i niko nije gej zato sto zeli da bude "razlicit" vec odredjeni procenat ljudi se prosto radja tako, sa sklonosti ka istom polu i uglavnom ogromna vecina njih samo zeli da ga ostave na miru i da zivi kao i svi drugi , zatim i biti krimos, to je na neki nacin hajducki zanat, sad sto nekog ponese brza lova ili je mozda silom prilika gurnut u tu pricu jbga , covek nije savrsen (to sto je neko izabrao takav put opet nuzno ga ne cini losom osobom). takodje i te sponzoruse , tek one nisu "razlicite" jer to su obicno ribe slabog morala i uglavnom niskog intelekta koje ne da ne zele da budu razlicite vec posto poto zele da se uklope u taj nametnuti, korporativni i potrosacki nacin zivota, jer devojka da je zaista buntovna i zeli da bude drugacija ona sigurno ne bi izlazila na ta izvikana mesta, zudela za firmiranim krpicama i likom koji vozi Audija nego bi verovatno furala starke ili Martinke, pocepane farmerke , svirala u nekom bendu, pisala poeziju, citala romane i hranila pse i macke po ulici.
Tako da buntovnicki spirit i potreba da se bude razlicit je ipak nesto drugo , ali uostalom ko smo mi da sudimo bilo kome, mislim ipak svo svi mi ljudi i svi imamo neke mane i slabosti i ne treba uopste ni insistirati na nekoj "perfekciji" niti to ocekivati od drugih.

Inace to da neko ubija ljude, muci ih, maltretira , ponizava to je vec devijantan i psihopatski vid ponasanja i nema nikakve veze sa temom, ono svacija sloboda treba da bude neogranicena sve dok ne ugrozava slobodu drugih, tako da u redu je da neko zivi kako se njemu svidja i kako njemu odgovara sve dok ne ugrozava druge.
Inace i ja ovo kapiram skroz , ni ja nikad nisam voleo i oduvek sam se maksimalno odupirao tom nekom nametnutom "by the book" i tom nekom institucionalizovanom i korporativnom nacinu zivota.
Ja se secam recimo kada sam posao u predskolsko ili kada sam posao u prvi razred, meni su bukvalno vukli tamo i doslovno sam urlao sto moram da idem tamo, jer ja sam to dozivljavao kao neku vrstu robije ili konc logora.
Isto recimo i pomisao da cu mozda jednog dana da idem u vojsku ili sta ja znam mi se isto blago receno nije dopadala, jer uvek sam se na neki nacin grozio tih nekih vucaranja po institucijama i nekih nametnutih pravila i hijerarhije.

Na primer ja sam jako vezan za roditelje i porodicu, i recimo nasi preci su ziveli svi zajedno, po nekoliko generacija u kuci , zajedno su ne znam uzgajali zivotinje, sadili i prali biljke, kuvali, isli u crkvu, slavili praznike i praktikovali neke obicaje, ovi stariji i mudriji su ucili decu i mladje, itd, slicno kako recimo i dan danas zive neka plemena po nekim ruralnim delovima Amazonije, Afrike, Azije ili raznih delova sveta i to je na neki nacin za mene bilo prirodno i normalno i kao mali sam imao takvu sliku u glavi i mislio sam da mi je mesto kod kuce sa mamom, tatom, bakom, dekom, sa drugarima u dvoristu, itd a ne po nekim hladnim institucijama gde ce da treniraju strogocu na tebi i uce te da budes sluga sistema.
Sad ja to mozda u tim nekim godinama nisam bio ni svestan toga toliko i nisam znao da se to tako zove ali sam se odivek borio koliko sam mogao protiv sistema (i guranja u isti) i protiv tog institucionalizovanog i korporativnog nacina zivota, ja zapravo sa 5 ili 6 godina bio sam zapravo "roker" , buntovnik, iako nisam jos znao sta je Rock 'n' Roll.......hehe.

Hehe ja ne znam da li postoji reinkarnacija ali ukoliko postoji verovatno sam u nekom proslom zivotu bio neki rob na plantazi ili zatvorenik u nekom logoru, cim sam oduvek bio tako buntovne prirode i cim sam oduvek vise voleo i cenio tu neku licnu slobodu i mir nego bilo sta drugo.

Neverovatno je recimo i to koliko lako ja nadjem zajednicki jezik sa tako "neobicnim" ljudima tipa sa boemima, avanturistima, nekim propalim ili skrajnutim umetnicima,filozofima ili ljudima tako malo cudnih ubedjenja, lopovima, sanerima i tako tim ljudima sa margine koji eto svojom voljom ili silom prilika zive tako malo van sistema. : D

Inace nikad ali nikad sebi nisam dozvoljavao da ostanem bez 2 stvari a to su DUSA pre svega i taj moj romanticni buntovni duh, to mi je oduvek bilo ispred svega, ta neka sloboda i doslednost sebi, ono kako sa 5 godina tako i sad sa 35.

A šta je onda to što podrazumevaš pod tim biti buntovnik?
Pošto obično baš takav profil problematičnih ljudi voli za sebe da kaže da je drugačiji, buntovan.

A gejevi ne traže da ih bilo ko ostavi na miru. Oni traže pažnju i posebne zakone njima prilagođenim. Ali to je sasvim druga tema, nebitno.

I dobro si pomenuo decu u vrtićima i školama. Ja se ježim na takve stvari. To "on neće da ide u vrtić jer je napredniji i pametniji od druge dece. On je drugačiji, on je takav, vaspitačica baš njega mrzi zato što je prepanetan i neće da je sluša..."
Nije, brate. On je samo razmažen i bezobrazan i ti to znaš ali nećeš da priznaš jer je to tvoja krivica.
 
Inace i ja ovo kapiram skroz , ni ja nikad nisam voleo i oduvek sam se maksimalno odupirao tom nekom nametnutom "by the book" i tom nekom institucionalizovanom i korporativnom nacinu zivota.
Ja se secam recimo kada sam posao u predskolsko ili kada sam posao u prvi razred, meni su bukvalno vukli tamo i doslovno sam urlao sto moram da idem tamo, jer ja sam to dozivljavao kao neku vrstu robije ili konc logora.
Isto recimo i pomisao da cu mozda jednog dana da idem u vojsku ili sta ja znam mi se isto blago receno nije dopadala, jer uvek sam se na neki nacin grozio tih nekih vucaranja po institucijama i nekih nametnutih pravila i hijerarhije.

Na primer ja sam jako vezan za roditelje i porodicu, i recimo nasi preci su ziveli svi zajedno, po nekoliko generacija u kuci , zajedno su ne znam uzgajali zivotinje, sadili i prali biljke, kuvali, isli u crkvu, slavili praznike i praktikovali neke obicaje, ovi stariji i mudriji su ucili decu i mladje, itd, slicno kako recimo i dan danas zive neka plemena po nekim ruralnim delovima Amazonije, Afrike, Azije ili raznih delova sveta i to je na neki nacin za mene bilo prirodno i normalno i kao mali sam imao takvu sliku u glavi i mislio sam da mi je mesto kod kuce sa mamom, tatom, bakom, dekom, sa drugarima u dvoristu, itd a ne po nekim hladnim institucijama gde ce da treniraju strogocu na tebi i uce te da budes sluga sistema.
Sad ja to mozda u tim nekim godinama nisam bio ni svestan toga toliko i nisam znao da se to tako zove ali sam se odivek borio koliko sam mogao protiv sistema (i guranja u isti) i protiv tog institucionalizovanog i korporativnog nacina zivota, ja zapravo sa 5 ili 6 godina bio sam zapravo "roker" , buntovnik, iako nisam jos znao sta je Rock 'n' Roll.......hehe.

Hehe ja ne znam da li postoji reinkarnacija ali ukoliko postoji verovatno sam u nekom proslom zivotu bio neki rob na plantazi ili zatvorenik u nekom logoru, cim sam oduvek bio tako buntovne prirode i cim sam oduvek vise voleo i cenio tu neku licnu slobodu i mir nego bilo sta drugo.

Neverovatno je recimo i to koliko lako ja nadjem zajednicki jezik sa tako "neobicnim" ljudima tipa sa boemima, avanturistima, nekim propalim ili skrajnutim umetnicima,filozofima ili ljudima tako malo cudnih ubedjenja, lopovima, sanerima i tako tim ljudima sa margine koji eto svojom voljom ili silom prilika zive tako malo van sistema. : D

Inace nikad ali nikad sebi nisam dozvoljavao da ostanem bez 2 stvari a to su DUSA pre svega i taj moj romanticni buntovni duh, to mi je oduvek bilo ispred svega, ta neka sloboda i doslednost sebi, ono kako sa 5 godina tako i sad sa 35.

kad ides u banku isto si "buntovnik" , "slobodan" ... preko reda te primaju na salter/kancelariju jel da?
 
Није проблем да се буде бунтован, али немој да будеш бунтовник на мамином пасуљу.

Јбг...мораш да поштујеш тај мамин пасуљ, а то значи да је не секираш тиме што ћеш бити наркоман, јединичар, алкохоличар, клошар и сл.
 
Inace i ja ovo kapiram skroz , ni ja nikad nisam voleo i oduvek sam se maksimalno odupirao tom nekom nametnutom "by the book" i tom nekom institucionalizovanom i korporativnom nacinu zivota.
Ja se secam recimo kada sam posao u predskolsko ili kada sam posao u prvi razred, meni su bukvalno vukli tamo i doslovno sam urlao sto moram da idem tamo, jer ja sam to dozivljavao kao neku vrstu robije ili konc logora.
Isto recimo i pomisao da cu mozda jednog dana da idem u vojsku ili sta ja znam mi se isto blago receno nije dopadala, jer uvek sam se na neki nacin grozio tih nekih vucaranja po institucijama i nekih nametnutih pravila i hijerarhije.

Na primer ja sam jako vezan za roditelje i porodicu, i recimo nasi preci su ziveli svi zajedno, po nekoliko generacija u kuci , zajedno su ne znam uzgajali zivotinje, sadili i prali biljke, kuvali, isli u crkvu, slavili praznike i praktikovali neke obicaje, ovi stariji i mudriji su ucili decu i mladje, itd, slicno kako recimo i dan danas zive neka plemena po nekim ruralnim delovima Amazonije, Afrike, Azije ili raznih delova sveta i to je na neki nacin za mene bilo prirodno i normalno i kao mali sam imao takvu sliku u glavi i mislio sam da mi je mesto kod kuce sa mamom, tatom, bakom, dekom, sa drugarima u dvoristu, itd a ne po nekim hladnim institucijama gde ce da treniraju strogocu na tebi i uce te da budes sluga sistema.
Sad ja to mozda u tim nekim godinama nisam bio ni svestan toga toliko i nisam znao da se to tako zove ali sam se odivek borio koliko sam mogao protiv sistema (i guranja u isti) i protiv tog institucionalizovanog i korporativnog nacina zivota, ja zapravo sa 5 ili 6 godina bio sam zapravo "roker" , buntovnik, iako nisam jos znao sta je Rock 'n' Roll.......hehe.

Hehe ja ne znam da li postoji reinkarnacija ali ukoliko postoji verovatno sam u nekom proslom zivotu bio neki rob na plantazi ili zatvorenik u nekom logoru, cim sam oduvek bio tako buntovne prirode i cim sam oduvek vise voleo i cenio tu neku licnu slobodu i mir nego bilo sta drugo.

Neverovatno je recimo i to koliko lako ja nadjem zajednicki jezik sa tako "neobicnim" ljudima tipa sa boemima, avanturistima, nekim propalim ili skrajnutim umetnicima,filozofima ili ljudima tako malo cudnih ubedjenja, lopovima, sanerima i tako tim ljudima sa margine koji eto svojom voljom ili silom prilika zive tako malo van sistema. : D

Inace nikad ali nikad sebi nisam dozvoljavao da ostanem bez 2 stvari a to su DUSA pre svega i taj moj romanticni buntovni duh, to mi je oduvek bilo ispred svega, ta neka sloboda i doslednost sebi, ono kako sa 5 godina tako i sad sa 35.

Јес' вала.

Такви су у стању свима око себе све да усеру, само да би својој гузици обезбедили оно што јој тренутно треба, била то игрица, доп, скитање, викање или било шта клошарско.
 
A šta je onda to što podrazumevaš pod tim biti buntovnik?
Pošto obično baš takav profil problematičnih ljudi voli za sebe da kaže da je drugačiji, buntovan.

A gejevi ne traže da ih bilo ko ostavi na miru. Oni traže pažnju i posebne zakone njima prilagođenim. Ali to je sasvim druga tema, nebitno.

I dobro si pomenuo decu u vrtićima i školama. Ja se ježim na takve stvari. To "on neće da ide u vrtić jer je napredniji i pametniji od druge dece. On je drugačiji, on je takav, vaspitačica baš njega mrzi zato što je prepanetan i neće da je sluša..."
Nije, brate. On je samo razmažen i bezobrazan i ti to znaš ali nećeš da priznaš jer je to tvoja krivica.

Sto se tice samih gejeva oni licno uglavnom ne traze bas nista, vec to traze ti neki neoliberalni krugovi i neki sumnjivi ljudi i sumnjiv kapital koji te organizacije i te ljude koristi kao fasadu za neku svoju agendu.

Inace buntovnik je dosta slozen pojam ali generalno buntovnici su ljudi koji su uglavnom veoma kompleksne licnosti i ljudi slobodnog duha.

Kompletan zivot ljudi zive u nekom matriksu, od rodjenja ih guraju u neki sistem i taj sistem se zapravo zasniva na strahu i ucenama tj. manipulaciji strahom, ono od malih nogu deca slusaju e moras ovo , moras ono, e moras da imas dobre ocene i da ucis nesto sto te mozda i ne zanima jer ako nemas imaces los prosek, a ako imas los prosek neces moci da upises tu i tu skolu, pa onda u skoli ako budes radio to i to neces moci da upises taj i taj fakultet, pa na faksu e ako ne budes ginuo dovoljno imaces lose ocene i niko nece hteti da te zaposli, pa onda na poslu, ne smes da kasnis 10 minuta, moras da ostajes prekovremeno da ne dobijes otkaz, jer ako dobijes otkaz neces ostaces bez para pa opet jurice te ovi ili oni ili opet neces moci ovo ili ono, neces moci da otplatis kredit u koji si se uvalio ili da kupis kola, znaci samo strah, strah, strah i drzanje ljudi u pokornosti putem straha.
Ili ono nekad aa moras da ides u vojsku, jer ako ne ides u vojsku tamo da gulis krompir i cistis lisce u dvoristu nisi muskarac i onda nijedna te nece hteti, bla bla , znaci opet neki vid ucene i manipulacije strahom i znaci citav zivot ljudi zive u strahu i u ucenama jer su tako od malena programirani i tako im je nametnuto , a buntovni ljudi su oni koji odbijaju da zive po tim pravilima , koji metaforicki drmaju lance kojima su zavezani pokusavajuci da ih strgnu i koji odbijaju da zive u strahu i ucenama i koji cene svoju slobodu vise od bilo cega i sad da li ce taj neko mozda biti neki slobodan umetnik, neki frilenser, pisac, pesnik, slikar, roker, reper i raditi samo kad ima inspiraciju ili ce se mozda zamonasiti ili postati neki krimos ili mozda sitan saner, kockar ili skitnica to vec zavisi od osobe do osobe i njenog interesovanja, temperamenta, sklonosti, prirode, jer daleko od toga i da su svi buntovnici isti i nekakva homogena celina, to zna da bude dosta relativna stvar i cesto je svako kapira na neki svoj nacin.

Inace ja sam recimo vristao kad sam morao da podjem u skolu i vrtic, ono plakao sam i vristao kao da me vode na streljanje i generalno nikad nisam voleo skolu i bio sa njom u nekim dobrim odnosima iako ruku na srce sad cesto znaju da mi nedostaju ti skolski dani, ali ne zato sto sam ja bio prepotentan ili sam mislio da sam ja nesto bolji ili pametniji od ostale dece vec iz razloga sto sam imao odboj prema nekim nametnutim pravilima, nametnutim autoritetima i tome da se neko izdrkava na meni sto nisam uradio domaci ili sam zakasnio 10 minuta jer me mozda boleo stomak ili da upravlja samnom i da mi govori kad mogu u WC, kad idem da spavam, kad se budim i da stalno imam neku babarogu nad glavom od koje treba da cvikam, prosto ono opirao sam se tome, ja iako sam gledao da ne pravim probleme i da ispostujem te ljude ono nisam im dao da me ubace u masinu i nije ni padalo na pamet da cvikam od bilo koga , vec sam ono terao po svome, sad neki nisu imali razumevanja za to i to ih je iritiralo i nastojali su da me kazne zbog toga ali bilo je i nekih kojima je to bilo i simpaticno, ali bilo je i onih profesora koje je u pocetku to iritiralo ali kad su me malo bolje upoznali onda su me zgotivili ali generalno buntovnik ni ne ocekuje da ce naici na razumevanje kod svih nit se opterecuje time previse.
Mislim sad neko ko je od jaslica dresiran i indoktriniran da zivi u strahu i da bude sluga sistema i koji ono posto-poto misli da treba da zivi kao po nekom udzbeniku i koji ceo zivot zivi tako linearno kao po nekom tutorijalu ili udzbeniku ni ne moze da shvati neciju buntovnu prirodu i da ima razumevanja za ljude koji na neki nacin odudaraju i koji zive malo van tog ustaljenog sistema i sablona, nit je realno ocekivati da oni mogu da razumeju sta je to zapravo buntovnicki duh i buntovna priroda.
 
Poslednja izmena:
Sto se tice samih gejeva oni licno uglavnom ne traze bas nista, vec to traze ti neki neoliberalni krugovi i neki sumnjivi ljudi i sumnjiv kapital koji te organizacije i te ljude koristi kao fasadu za neku svoju agendu.

Inace buntovnik je dosta slozen pojam ali generalno buntovnici su ljudi koji su uglavnom veoma kompleksne licnosti i ljudi slobodnog duha.

Kompletan zivot ljudi zive u nekom matriksu, od rodjenja ih guraju u neki sistem i taj sistem se zapravo zasniva na strahu i ucenama tj. manipulaciji strahom, ono od malih nogu deca slusaju e moras ovo , moras ono, e moras da imas dobre ocene i da ucis nesto sto te mozda i ne zanima jer ako nemas imaces los prosek, a ako imas los prosek neces moci da upises tu i tu skolu, pa onda u skoli ako budes radio to i to neces moci da upises taj i taj fakultet, pa na faksu e ako ne budes ginuo dovoljno imaces lose ocene i niko nece hteti da te zaposli, pa onda na poslu, ne smes da kasnis 10 minuta, moras da ostajes prekovremeno da ne dobijes otkaz, jer ako dobijes otkaz neces ostaces bez para pa opet jurice te ovi ili oni ili opet neces moci ovo ili ono, neces moci da otplatis kredit u koji si se uvalio ili da kupis kola, znaci samo strah, strah, strah i drzanje ljudi u pokornosti putem straha.
Ili ono nekad aa moras da ides u vojsku, jer ako ne ides u vojsku tamo da gulis krompir i cistis lisce u dvoristu nisi muskarac i onda nijedna te nece hteti, bla bla , znaci opet neki vid ucene i manipulacije strahom i znaci citav zivot ljudi zive u strahu i u ucenama jer su tako od malena programirani i tako im je nametnuto , a buntovni ljudi su oni koji odbijaju da zive po tim pravilima , koji metaforicki drmaju lance kojima su zavezani pokusavajuci da ih strgnu i koji odbijaju da zive u strahu i ucenama i koji cene svoju slobodu vise od bilo cega i sad da li ce taj neko mozda biti neki slobodan umetnik, neki frilenser, pisac, pesnik, slikar, roker, reper i raditi samo kad ima inspiraciju ili ce se mozda zamonasiti ili postati neki krimos ili mozda sitan saner, kockar ili skitnica to vec zavisi od osobe do osobe i njenog interesovanja, temperamenta, sklonosti, prirode, jer daleko od toga i da su svi buntovnici isti i nekakva homogena celina, to zna da bude dosta relativna stvar i cesto je svako kapira na neki svoj nacin.

Inace ja sam recimo vristao kad sam morao da podjem u skolu i vrtic, ono plakao sam i vristao kao da me vode na streljanje i generalno nikad nisam voleo skolu i bio sa njom u nekim dobrim odnosima iako ruku na srce sad cesto znaju da mi nedostaju ti skolski dani, ali ne zato sto sam ja bio prepotentan ili sam mislio da sam ja nesto bolji ili pametniji od ostale dece vec iz razloga sto sam imao odboj prema nekim nametnutim pravilima, nametnutim autoritetima i tome da se neko izdrkava na meni sto nisam uradio domaci ili sam zakasnio 10 minuta jer me mozda boleo stomak ili da upravlja samnom i da mi govori kad mogu u WC, kad idem da spavam, kad se budim i da stalno imam neku babarogu nad glavom od koje treba da cvikam, prosto ono opirao sam se tome, ja iako sam gledao da ne pravim probleme i da ispostujem te ljude ono nisam im dao da me ubace u masinu i nije ni padalo na pamet da cvikam od bilo koga , vec sam ono terao po svome, sad neki nisu imali razumevanja za to i to ih je iritiralo i nastojali su da me kazne zbog toga ali bilo je i nekih kojima je to bilo i simpaticno, ali bilo je i onih profesora koje je u pocetku to iritiralo ali kad su me malo bolje upoznali onda su me zgotivili ali generalno buntovnik ni ne ocekuje da ce naici na razumevanje kod svih nit se opterecuje time previse.
Mislim sad neko ko je od jaslica dresiran i indoktriniran da zivi u strahu i da bude sluga sistema i koji ono posto-poto misli da treba da zivi kao po nekom udzbeniku i koji ceo zivot zivi tako linearno kao po nekom tutorijalu ili udzbeniku ni ne moze da shvati neciju buntovnu prirodu i da ima razumevanja za ljude koji na neki nacin odudaraju i koji zive malo van tog ustaljenog sistema i sablona, nit je realno ocekivati da oni mogu da razumeju sta je to zapravo buntovnicki duh i buntovna priroda.

Ipak mislim da preteruješ. To što nisi voleo da ideš u školu, nisam voleo ni ja. Ne voli ni, sigurno, 80% dece. Ali šta bi smo radili da nije škole? Kako bi svet funkcionisao?
A disciplina u školi mora da postoji. Jer, deca su takva, neobuzdana, još nemaju osećaja za red i adekvatno ponašanje. Škola ih uči mnogim stvarima, ne samo matematici i istoriji.
Takođe, pomaže im u pronalaženju određenih interesovanja i usmerava ih dalje u životu.
Vojska... Išao sam u vojsku. Da je besmislena, jeste. Ali iz drugih razloga.

Poenta je da kroz život ne možeš da ideš tek tako kako ti volja. Da se protiviš zakonima jer zakoni postoje jer u svetu imaš mnogo koristoljubljivih i zlih ljudi koji bi, da nije zakona, lagano zlostavljali ostale ljude koji ne bi mogli da žive od njih.

Takođe, mislim da ne postoji primer buntovništva kod odraslog čoveka a da on ne sadrži narkomaniju, razbojništvo, maltretiranje drugih i slične stvari.

A da je sistem po kom svet funkcioniše debilan, to se slažem sa tobom. Samo se ne slažem po pitanju razloga za takvo mišljenje.
 
Čitam ovu ispovest na sajtu ispovesti.com, jednu od milion takvih sa pozitivnim reakcijama, jer izgleda samo ovakva moralistička sranja mogu da dobiju takve reakcije. I pitam se šta je to toliko retardirano u korenu ljudskog roda, pa da se toliko loži na red, rad, ispravnost, školu, robovanje poslovima, uredan život, prevaspitavanje i brušenje nepokornih duhova... moram da priznam da je po ovome Srbija već počela da mi se duboko gadi i da ozbiljno razmišljam o odlasku iz zemlje, jer i u užoj rodbini imam masu ovakvih... pojava, koje sam morao da trpim dobar deo života, a nisam ih birao niti su oni mene. Ako neko ima sistem vrednosti radikalno suprotstavljen ovakvom, tu ne može da bude kompromisa jer su oni većina i kljucaju u glavu bez prestanka, iskeženi i zadovoljni samim sobom. Znam da je i u drugim zemljama slično, mora da se radi itd., ali kao stranac bih mogao makar da odem samo da ne gledam ovu poštenjačku bagru. Da je hipi vreme živeo bih u komunama i možda se bavio sitnim ilegalnim poslovima. Sve što država nameće mi se uvek gadilo, a ovakvi ljudi, kao u ovoj ispovesti, su paragoni te državne represije i vere u rad i produktivno gradjanstvo.

Ispovest:

"Zivim u Nemačkoj s mužem, koji je Nemac. Starija sestra iz Srbije je pre par godina imala problema sa sinom i zamolila me da ga pošalje kod nas na par meseci. Dečko od 20 godina, batalio faks, po ceo dan igrao igrice, drogirao se, bahatio se. Moj muž je rekao "neka dođe i ništa ne brini, ja ću sve srediti". Došao je kod nas, treće veče osetimo miris marihuane sa sprata. Muž ga je izbacio iz kuće na -2, rekao mu da pozvoni ponovo kad bude spreman da poštuje pravila naše kuće. Izdržao je do 3 ujutru i pozvonio. Moj suprug, doktor prava, uzeo je nedelju dana odmora da ga nauči kako se stavljaju pločice na terasi (svekar mi je bio majstor, naučio je sina). Kopali su danima, on mu je to uredno plaćao, pa od njega zahtevao te iste pare da podmiri troškove svoje hrane. Sam je sebi morao da sprema obroke, moj muž je nadgledao i učio ga da kuva. Šest meseci je bio kod nas, sestri se vratio kao izmenjeno dete. Ovih dana završava fakultet, pa će nastaviti master kod nas. Volim mog supruga..."
Apsolutno si u pravu....svako treba da zivi po svojim standardima, ali sam.
Malo mi ovaj tvoj post lici na neki koji kritikujes tipa zasto vi ljudi radite to i to. Tebi ne bode uvo kritika tudjeg ponasanja? ili sve to vazi samo za tebe i ono sto tebi smeta? Meni sti ti najgori od svih baba zvocara....
 

Back
Top