Monogamija?

Čovekova priroda nije monogamna ,to je rezultat licemernog društva u kojem živimo,Svako društveno uređenje za nagonsko je biće u nama represivno, jer se nasade svakog društva kose s našom prirodnom neobuzdanošću. Zato je mi i pokušavamo dovesti u red, no sasvim bezuspešno..

Tko od vas, dok je u dužoj i ozbiljnoj vezi ma i s najvoljenijom osobom, može biti imun na druge?
Tko od vas ne oseća privlačnost drugih osoba?
Ima li takvih?
Ima li među vama netko da se unutar svoje ljubavi nije ponekad, makar na trenutak, propitkivao kako to čini neki neznanac ili neznanka?
Nismo idealni,Pa i taman da imamo idealan seksualni život, da nam se svi snovi ispunjavaju u mekom naručju voljene osobe, da ona povlađuje svim vašim željama, jednom će ipak doći osećaj zasićenosti i želja za promenom. Do toga dolazi sasvim nesvesno,Ta neminovnost, koja se tako perfidno i u dugi niz godina zna skrivati, međutim ne znači smesta odlazak u krevet s nekim drugim, ali je uvek prvi korak na tom putu.
Ali malo-pomalo, dogodit će se i požar:
"Što mi se to sada događa?"
"Zašto se ne mogu kontrolirati?"
"Imam neizdrživi osećaj krivnje.
Što se to događa!? ništa. Samo se oslobađa priroda u nas,istinska priroda koju smo zbog normi lažne civilizacije potisnuli, pogrešno misleći da ćemo je moći obuzdati, kontrolirati.
To se događa zato jer nagonsko biće u nama NIKADA nije usredotočeno na samo jednu osobu Zadovoljstvo tog nagonskog bića uvek želi više i još; i uvek će ga zanimati kako to izgleda s nekim drugim. I to je sasvim prirodno!
Ali racionalnost neće dopustiti da ova istina u mnogima duboko odekne, i to je .

Monogamija je za poštovanje da,ali ne ona iza koja se ljudi skrivaju moraliziraju, a rade upravo to po cemu pljuju. To je licemerstvo.

Osecaj krivice, savest koja te progoni ne izaziva sam cin, vec cinjenica da si se poigrao s tuđim poverenjem. Da si nekog LAGAO gde si, s kim si i sto si radio. Dakle, neiskrenost. Bila to izlazak s društvom nakon posla ili sex s drugom osobom. Ako te svoje potrebe moraš skrivati od partnera - vec je pogrešno krenulo.

I zato mislim da je iskrenost bitna. S svakom laži mi štitimo SEBE, ne petljajmo tu neku duboku ljubav prema drugoj osobi. MI želimo kraj sebe imati nekog ko nije u stanju prihvatiti nas onakve kakvi jesmo. Dakle u pitanju je i posesivnost u neobicnom obliku, ali posesivnost.

Evo nekog sa istim stavovima ko ja :). Drustvo zaista vrsi represiju prave ljudske prirode. Ako je bice isuvise agresivno-drustvo sputava. Ako je bice nedovoljno agresivno-opet drustvo regulise. Pa zasto je onda drustvo regulisalo tako da je monogamija dozvoljeni oblik braka, a poligamija, pa i grupni brak, zabranjen ???
 
Evo nekog sa istim stavovima ko ja :). Drustvo zaista vrsi represiju prave ljudske prirode. Ako je bice isuvise agresivno-drustvo sputava. Ako je bice nedovoljno agresivno-opet drustvo regulise. Pa zasto je onda drustvo regulisalo tako da je monogamija dozvoljeni oblik braka, a poligamija, pa i grupni brak, zabranjen ???
:)
Pa vidi nije problem sto društvo je označio monogamiju kao drustveno prihvatljive vec to sto nije u skladu sa covekovom prirodom.

Čoveka se oduvek gura u šablone kako bi ga se lakše kontroliralo. Na taj način se zanemarivala iskonska, nagonska priroda, na račun one - razumske.

Posljedice toga su stravične, sva krvoprolića prouzročena su frustracijama koje su nastale otuda što su pred jedno nagonsko biće postavljeni zahtjevi koje ono ne može ispuniti.

Strpati ga u konzervativne okvire koje je izvana lako nadzirati uvek podrazumijeva polagano akumuliranje tih frustracija.

Priče o prirodnoj monogamiji su isprazne i spadaju u red onih koje veličaju navodni napredak ljudske civilizacije, gde se - sve odvija prema zamišljenom redu. To jednostavno nije točno. Čovek sebi želi nametnuti ciljeve koje nije kadar ostvariti, i da se to ne bi videlo, spremno glumata i pretvara se. Na ovo je prisiljen tekovinama lažne civilizacije i pokvarenog dvostrukog morala za fasade.

On doduše govori da je u stanju kontrolirati nagone; on doduše u tome i uspeva, ali na račun čega: na račun potiskivanja svojih PRAVIH, neobuzdanih nagona. Treba samo zamisliti kakav se vulkan u čoveku pritom stvara i kakvim će to nesrećnim posledicama okončati.

I tako je očito da divljak/divljakuša u nama ima jedna pravila ponašanja, a naš racionalni, vanjski čovek sasvim druga. Što je život nego neprestana borba racionalnog "ja" za uspostavom potpune kontrole nad divljakom u sebi? Ali do toga neće doći. Možda kod većine prividno i hoće, ali na račun čega: na račun potiskivanja i marginaliziranja, što mi najčešće i činimo, cena čega su frustracije i bolesti.

Knjiga koju u sebi moramo čitati isto tako zahteva jedno predano školovanje.:)
 
korali,
jel ti hoces da kazes da ces sutra svoju cerku da vaspitavas "da zivi rasirenih krila i da kad joj srce zaigra odma skoci u krevet sa momkom" ? tako zvucis kao da je "slobodni sexualni zivot" nagonski i da posto poto moramo da skinemo veo sa ociju jer smo , po tebi i tvojoj teoriji, u mraku svog neznanja vise manje monogamni citaj sputani?
ima nas raznih, ti imas svoju teoriju ja svoju, nemoj da mislis da sam ovim postom zeleo da te uvredim samo sam izneo svoj stav....da citiram recenicu iz jednog filma "nasao sam zenu za rovovsku borbu i uspeh je mog braka kad nisam u rovu da GA drzim u gacama"i to je moja teorija.

pozdrav
 
korali,
jel ti hoces da kazes da ces sutra svoju cerku da vaspitavas "da zivi rasirenih krila i da kad joj srce zaigra odma skoci u krevet sa momkom" ? tako zvucis kao da je "slobodni sexualni zivot" nagonski i da posto poto moramo da skinemo veo sa ociju jer smo , po tebi i tvojoj teoriji, u mraku svog neznanja vise manje monogamni citaj sputani?
ima nas raznih, ti imas svoju teoriju ja svoju, nemoj da mislis da sam ovim postom zeleo da te uvredim samo sam izneo svoj stav....da citiram recenicu iz jednog filma "nasao sam zenu za rovovsku borbu i uspeh je mog braka kad nisam u rovu da GA drzim u gacama"i to je moja teorija.

pozdrav

Ne, mislim da se nismo razumeli,daleko od toga da ja podržavam poligaman život no samo sam se osvrnula na nesklad naše prirode i društvene konvencije odnosno da mislim da monogamno ponašanje jednostavno ne ide ruku pod ruku s neobuzdanim nagonima ljudske vrste,jer mi takvi i jesmo , sve ostalo samo je gluma, maska. Ti možeš biti dobar i fin, ali čim te netko pošteno rasrdi, ti postaješ nasilnik, ubojica. I kad planeš, što ćeš ti tada znati o "kontroli glave nad telom", kako se ljudi obično hvale.
Tko ne veruje, neka se promatra malo. Svi mi imamo oči za druge, samo ne za sebe. Zato i jesmo licemeri. Zato oko nas cvetaju sve vrste zla. Zato je sve oko nas jedna laž i prevara.
Bitno je prepoznati zver u sebi , da bi ju mogli kontrolirati i znati naci joj oduska
jer , oni koji to neznaju su potencijalno najopasniji.

Svaka bolest koja nam se događa, bez obzira o kojoj je reč, odraz je naše unutrašnje isfrustriranosti, strahova i borbe kojih uopće ne moramo biti svesni.

Takva je stvar s našim unutrašnjim, nagonskim bićem; kad ga siliš na nešto što nikako nije deo njegove prirode, ono će se pobuniti i upozoriti te da ga podvrgavaš jednim stanjem s kojim nije u skladu. Uz ropstvo razuma, nagoni se baš dobro osećaju.

Mi smo zapravo u zamci!
S jedne strane lažni moral i glume koja završava potiskivanjem prirodnih nagona, a s druge životinjska priroda koja bi uništila i sebe i druge kad ne bi bilo osigurača koji bi je držali pod nadzorom.

Ili pak:
Ja mogu voljeti svojeg dečka... ali mogu fizički i seksualno poželjeti drugog. Glava će me sprečiti da to i učinim, da zbog strasti riskiram da izgubim osobu koju volim....Poznato? O tome pričam.:)
E to je naša ljudska priča,daleko od toga da bi ja vaspitavala moje dete da ruši danasnji društveni koncept jer i sama ga ne rušim,nismo savršeni već je naš život u konfliktu razuma i prirodnih nagona.
p.s.ne vređaš uopšte,ja sam ista kao i ti,samo što možda malo drukčije gledam na ovaj naš nesklad što pak neznači da sam u pravu.:)
 
Ako uzmemo da je monogamija običaj ili stanje u kome osoba ima samo jednog partnera (muža ili ženu) u jednom periodu, a da poligamija podrazumeva vise njih istovremeno, i ako je tema postavljena kao pitanje izbora izmedju jednog i drugog, ja se svesno odlucujem za monogamiju, ne ulazeci u psiho analizu ljudske prirode, jer izbor izmedju monogamnog i poligamnog zivota tesko moze da se svede samo na ljudsku prirodu kao takvu, vec je vezano i za opste prihvacene moralne norme koje vaze u jednom drustvu, tradiciju, nasledje, vaspitanje itd. Posto se u uvodnom postu pominju i muslimani i njihovi obicaji, samo cu napomenuti da je poligamija kod njih dozvoljena samo muskarcima, dok se zene najstroze kaznjavaju ukoliko se usude da pomisle na ljubav sa bilo kojim muskarcem osim svog muza. I da ne mesamo mastarije koje ukljucuju druge ljude i stvarno upraznjavanje seksa sa vise partnera istovremeno... to nisu iste stvari, i jedno ne moze da posluzi kao opravdanje i potvrda za ispravnost drugog ni sa jednog stanovista. Po mom misljenju.
 

Back
Top