Samo da nije došlo do zabune: mislio sam na njihove dvadesete, tj jedan 21, drugi 25, treći (sad sam ga se setio) 28,... od kojih je samo ovj poslednji u stanju da otvoreno kaže da nije. Prvi ćuti, a ovaj od 25 izmišlja priče o nekim devojkama koje je skupljao po faksu (i nije mu moguće objasniti da sam odslužio vojsku i da sam se naslušao tih priča likova koji su dovatili pola svog sela, a on još i zaboravlja imena onih devojaka za koje kaže da je izlazio sa njima).
Nijedan od pomenutih nije 'savršena' osoba. Umeju da budu glupi, da ispadnu kreteni, ne bi prošli kvalifikacije za Mister univerzum... nemaju sve one karakteristike koje se ističu za navine devojke koje postavljaju pitanja ovuda. Ali onda pogledam npr sebe: ružnjikav, smarač, nezanimljiv i slabog samopouzdanja, i opet sve to mi nije predstavljalo smetnju. I imam daleko većih problema u životu nego što bi bilo nedostatak sexa, i poznajem ljude koje muče problemi teži i od mojih, koji takođe nemaju veze sa sexom.
Neki ljudi su jednostavno propustili da odrade neke stvari 'na vreme'. Da li nisu bili sigurni u svoju seksualnost, ili su se previše tada posvećivali učenju, sportu, tako nečem, ili se jednostavno desilo. Vremenom dospevaju u situaciju da se po tome razlikuju od ostalih i u njima se stvaraju strahovi. Da napomenem da postoje osobe oba pola koje zaista neveruju u seks pre braka, ali da bi neko bio izistinski vernik on pre svega ne sme da sumnja. Dalja priča je o onima koji sumnjaju.
Osoba N.N. se odluči da potraži pomoć i savet od drugih. Ne bih se složio da je to greška, i da se odmah treba obratiti stručnom savetovalištu. Neka moja iskustva sa tim službama, koja doduše nemaju veze sa sexom ali imaju sa drugim oblicima asocijalnog ponašanja, me upućuju na to da psihijatar nije taj koji će te izlečiti, već čovek koji je dovoljno stručan, sposoban i iskusan da ti pomogne da sam dođeš do rešenja. Tako da je moguće smernice za taj put ka rešenju svojih problenma naći i na ovom mestu, bar dok se ne pojave on-line seksolozi (28,6 din/min).
Problem je što mi ovde grešimo u pristupu. Neki krenu sa preteranom podrškom, ne shvatajući da pomenuta osoba sumnja u svoju dotadašnju percepciju. Drugi pak, krenu sa napadanjem:"Šta si čekao/la do sada?" i time verovatno preplaše onog koji je postavio svoj problem. Malo umerenosti i odmerenosti ne bi bilo naodmet. Likove 'oćeš da ti ja dođem da te karam' da ne spominjemo. Samo čine celu stvar ogavnijom onome ko nije upoznat sa tim.
I krajnje mišljenje (još uvek ne i zaključak): nevinost, kao fizičku, je moguće izgubiti svojom voljom, samo to odraditi ili šta već. Ali to nije jedini oblik nevinosti.