Moji su stihovi vile iz davno zaboravljene bajke
sto me od drugih, i mene same brane...
Ponekad kao maćeha kinje. Ogreju ko ljubav majke,
gladju me more, a onda medom hrane...
Moji su sthovi mesec na tamnom noćnom nebu
i sunce kad je hladno, i zima što zarom peče...
Moji su sihovi poneka zora od koje damari zebu,
poneko toplo, poneko hladno i pustošno veče.
Moji stihovi Tebe donose onda kad to najmanje zelim
odnose Te onda kad mi je potrebno sve Tvoje,
njima plačem kad suza nemam, njima se veselim
i kad su pisani perom srca cvene boje.
Moji stihovi su moj mir i nemir, moji izvori i utoke
oni su moja zelja kad ih kradom na tvoj put metnem,
kad odrazom Tvojim brazdaju rane duboke,
i moja radost kad Te u njima iznenada sretnem.
(Biljana)
sto me od drugih, i mene same brane...
Ponekad kao maćeha kinje. Ogreju ko ljubav majke,
gladju me more, a onda medom hrane...
Moji su sthovi mesec na tamnom noćnom nebu
i sunce kad je hladno, i zima što zarom peče...
Moji su sihovi poneka zora od koje damari zebu,
poneko toplo, poneko hladno i pustošno veče.
Moji stihovi Tebe donose onda kad to najmanje zelim
odnose Te onda kad mi je potrebno sve Tvoje,
njima plačem kad suza nemam, njima se veselim
i kad su pisani perom srca cvene boje.
Moji stihovi su moj mir i nemir, moji izvori i utoke
oni su moja zelja kad ih kradom na tvoj put metnem,
kad odrazom Tvojim brazdaju rane duboke,
i moja radost kad Te u njima iznenada sretnem.
(Biljana)




prelepo





