sad cela mirisem na njega..cela soba mi mirise na njega
a najludja mi je moja dzukelica koja je ljubomorna kao pas

prvo je bila drama kad ga uzmem u ruke - to cvili, to laje, to besni
pa se navikla
onda je prihvatila uzimanje, ali nije i glasno izrazavanje emocija prema njemu..kad krenem da ga udisem i ljubim glasno - to zavija, to kuka, to laje, to besni

onda je shvatila da i to mora da prihvati
malopre ga izljubim i odnesem kod cerke u sobu i kazem glasno ajde budi tetku
dzukelica ide za mnom u korak
malisa lezi sa njom, guce, brblja, balavi, smeje se, guce ma slika srecne i zadovoljne bebe..dzule gleda, ne propusta ni sekundu
onda beban krene da se buni, kao hoce da ustane, pa pocne da se folira kao zaplakace a ne moze

pa zavija..zavija on, krene da zavija i dzukelica

o boze kako je luda, sad je usla u fazu da ga stiti..kad on zaplace ili se pobini, promeni frekvenciju oglasavanje, evo majke zastitnice..kucka je to
